RTV Teorija i praksa

Anet Sifer

Žorž Mejer

TELEVIZIJA U FRANCUSKOJ KONKURENCIJA I JAVNA SLUŽBA

U cilju veće autonomije i bolje uprave Francuske radio-televizije, 6. januara 1975. godine stupila je na snagu reorganizacija. Bivše O.R.T.F. zamenile su: 1. četiri programske zajednice (kanala); TF 1, Antenne 2, FR 3 Radio-France, 2. zajednica na bazi državnog kapitala - Zajednica francuske audiovizuelne produkcije, SFP - (la Societe Frangaise de Production audiovisuelle), i 3. dve javne ustanove: Teledifuzija Francuske, TDF (Telediffusion de France) i Nacionalni audiovizuelni institut, INA - (ITnstitut National de l’Audiovisuel). Statutima su definisane funkcije ovih „zajednica” čije predsednike postavlja vlada. Jedna od suštinskih odlika ove reorganizacije bila je da se okonča komplementarnost TV kanala, podstičući ih na konkurenciju. ~To je sistem konkurencije usred nacionalne svojine...”, kako je sam Predsednik Republike definisao duh reforme, precizirajući, shodno tome, da profit potrošačkog društva ne treba da bude motorna snaga u konačnom opredeljenju programske politike televizije.' U stvari, iako su ove nove zajednice ekskluzivno finansirane od pretplate, veliki deo prihoda TF 1 i Antenne 2 dolazi od reklame. Zato je reformom predviđeno - prvi put u svetu uvođenje „korektornog sistema” koji je namenjen očuvanju i unapređenju kulturne vrednosti programa. Tako, jedan

1 Les viritables enjeux de la rćforme Andrć Rossi, državni sekretar Predsednika vlade, predstavnik vlade, zadužen za sprovođenje u delo reforme u radio-televiziji, ~Le Monde” od 12.1.1976.

126