RTV Teorija i praksa

Naše istraživanje, koje je imalo drugačije ciljeve, ipak je šest godina nakon citiranog, naišlo na neke slične probleme. Analizirali smo strukturu EP poruka jugoslovenskih TV studija u odnosu na poreklo naručioca i visinu ulaganja u EP iz vlastite, odnosno iz drugih republika (AP). Iz broja oglašivača, obima dohotka RTV centara od EP i njihovog porekla, dobili smo sliku o tome ko najviše oglašava u nekom TV studiju i odgovor na pitanje da li postoji i kakva je međurepublička razmena EP poruka. Iz podataka tabele broj 111. A, vidi se da se ni u jednom našem TV centru EP programi ne sastoje samo iz „domačih” oglasa. Dalje smo, takođe utvrdili đa je odnos domačih, i onih sa strane, neravnomeran. Na TV razvijenih republika (AP) oglašavaju u približno jednakoj meri „domači” i drugi OUR, ili čak malo više domači nego li OOUR iz drugih republika (AP). U manje razvijenim je slika obrnuta, veči deo oglasa dolazi iz drugih republika (AP). Moguča su dva tumačenja ovih rezultata. Ili se ove TV zatvaraju prema reklamama (proizvodima) iz ostalih republika, ili je pak razvijenost i struktura proizvodnje u nekoj republici (pa i oglašavanje) takva da se mora pojavljivati više kako na svojoj TV tako i u ostalim studijima. Neki podaci iz iste ankete pokazuju da se radi o drugom razlogu. Utvrdili smo npr. da preko polovine anketiranih radnih organizacija večinu svojih proizvoda (usluga) prodaje u okviru vlastitog (republičkog i pokrajinskog) tržišta. Svaki peti kolektiv na „domače tržište” upučuje skoro čitavu (preko 90%) produkciiu. Ove koncentracije ne važe za Sloveniju i Hrvatsku.

169