RTV Teorija i praksa

A bio je Don Kihot i fantast Njegova strasna vera i opsednutost sopstvenim tehnološkim vizijama morala se sukobiti sa trezno mislećim slovenačkim građaninom i realistički raspoloženim tehnologom, kakav je na primer bio inženjer Marij Osana, Za Slovenca ništa nije toliko karakteristično kao to da u tehnološkom pogledu ne rizikuje ništa, ne eksperimentiše, ne traži ništa novo - samo prihvata ono što je već dato i u svetu oprobano. Za eksperimente se nije odlučila ni radio-telegrafska ni, kasnije, radio-difuzna stanica. I 1934. je, dakle, Kodeli morao da proguta hladno i jednostavno odbijanje: „Uspesi televizije nisu takvi kao kod radiofonije...” U to vreme, Kodelijev fideikomis je još uvek bio ogroman i zahvatao je dobar deo Ijubljanskog polja do Save i Tomačevoga, deo Barja, šumska prostranstva između Višnje gore i Litije, više zamaka u Dolenjskoj i zamak sa imanjem Podturn kod Čakovca u Hrvatskoj. U jednom pismu koje je 1927. pisao svom prijatelju, grofu Arku u Berlin, Kodeli piše: „Zamak i imanje su u očajnom stanju! Sekvestar! Najamnici za nevolju! Nikakvog inventara! Ogroman posed bez vrednosti. Sve što imam mogao bih da dam pod godišnji zakup za jedan doručak! Za pola godine teškog rada, 1921, potrošivši vrlo mnogo para, energije i poleta, stvari sam nekako i uredio, a onda - udarac za udarcem. Napušta me žena! Izgore ambari i sa njima sve novo što sam ostvario! Übiju mi sina!” To sa sinom je zaista bila tragedija. Jednom se kasno vračao kuči iz Ljubljane na Kodeljevo i krenuo prečicom koja je vodila pored tadašnjih vojnih skladišta u Mostama. Vojnik na straži je opalio i smrtno ranio mladog Kodelija kad se ovaj nije zaustavio na prvi poziv. Inače, poslovni papiri i knjigovodstvo koje je za Kodelija vodio advokat dr Benkovič, pokazuju da se gospodar trudio da celo to ogromno nasleđeno feudalno imanje (okrnjeno, doduše, blagom agrarnom reformom i ustavom iz 1921, koji je nominalno ukinuo fideikomise u staroj Jugoslaviji) pretvori u moderni kapitalistički veleposed. Ali, bez mnogo uspeha. Bio je deoničar rudarskog društva „Otočec”, na Krku je kupio vilu, koju je nameravao da preuredi u hotel, nabavio je jahtu... Ipak, sve to verovatno nije baš mnogo zanimalo Kodelija. Njega je interesovala tehnologija, naročito televizija - i bio je sanjar. Svoje imanje je isparcelisao i deo po deo - prodavao. I putovao je po svetu, mnogo; u Nemačku, u Beč, u Italiju,

206