RTV Teorija i praksa

koji je tada bio predsednik i vlasnik ~Shortwave and TV Corporation”. Morgan se dopisivao sa Emilom Bonlikom (Bonnelyckom), koji je zastupao biro za patente u Vašingtonu i branio Kodelijev patent Bonlik je 20. februara 1933. primio kratko Morganovo saopštenje u kome je između ostalog rečeno: „Žalimo, ali posle detaljnog proučavanja koje su sproveli naši inženjeri, u tom patentu ne možemo pronači ništa što bi opravdavalo otkup”. Bonlik je umnožio taj dopis i kopiju poslao Kodeliju u Ljubljanu. To je bio kraj. Poraz. U Americi su se posle višegodišnjih proba i oklevanja opredelili za Zvorikinov elektronski sistem, koji je zatim još dugo usavršavan. Kao što je poznato, Zvorikinovu prednost je sudski osporio Fernsvort (Fairnsvvorth); dobio je spor, ali se sa njim i sporazumeo pa su otada sarađivali. A ono što su radili u Americi, u Evropi su kopirali i uvozili. Svet je tada bio premali za više od jednog sistema televizijskih slika. Kodeli je sa svojim vibrirajučim paraboličnim ogledalom pao u zaborav, zajedno sa još petnaestak pronalazača koji su se borili za prednost svojih zamisli. A bio je među njima, i njegovi napori su imali svetski značaj. Ako hoćemo da razumemo taj svetski proces, pre svega moramo znati da ni jedan izum nije samo posledica čistog nadahnuča neke usamljene genijalne glave. Pronalazački postupak nije jednostavno odražavanje prirode i njenih zakonitosti u „duhu”. To je pre svega društveni proces, proces intenzivne razmene informacija, proces svetske komunikacije u koji su uključeni brojni istraživači. Neki su više, neki manje genijalni. Ali je sigurno da do najvažnijih izuma ne bi ni došlo, to jest, verovatno ne bi ni bilo onih konačnih rešenja koja su se nametnula - da pre njih nije bilo gomile manje značajnih, manje genijalnih i slabijih rešenja. Dakle, možemo sa sigurnošču tvrditi da bez Kodelijevih napora i napora nekih drugih pronalazača čije ideje nisu prihvaćene, ne bi bilo ni Zvorikinovog ni Fernsvortovog patenta. Za jedan jedini genijalni izum je potrebno da propadne nekoliko manje genijalnih. A Kodeli je kod nas gotovo savršeno zaboravljen, toliko da danas mnogi Ljubljančani ne znaju zašto se Kodeljevo zove

210