RTV Teorija i praksa

veći broj recenzenata stvara jednu teškoću - obim rccenzija postaje veliki (50 - 60 strana) pa čitanje tih recenzija zahtijeva dosta vremena. Poslije svakog recenziranja organizovan je razgovor o informativnim emisijama Televizije Sarajevo u mjestu u kome je izvedeno recenziranje. U razgovoru su učestvovali recenzenti, novinari Televizije (glavni i odgovorni urednik ili njegov zamjenik, urednik dnevnog informativnog programa, urednici emisija Dnevnik i reporteri, dopisnik Televizije iz tog mjesta, ukupno 5 - 8 novinara) i još 10 do 20 pozvanih građana kojima su prethodno dostavljene sve recenzije. Time je unekoliko kompenziran relativno mali broj recenzenata (14 - 21), pa je ovakav skup predstavljao mini-auditoiijum grada. Predmet razgovora nisu bile recenzije, već informativni plogram Televizije Sarajevo u određenom vremenskom periodu i uopšte. Recenzije su u stvari fungirale kao uvod u razgovor i njegov sastavni dio. Tek u neposrednom živom govoru, dijalogu i kazivanju ocrtavao se i formirao, ponekad i kristalisao odnos gledalaca prema ovom dijelu programa. U toj struji mišljenja, opservacija, zakijučaka i stavova moglo se izdvojiti i dublje sagledati i saznati kakve su informativne emisije Televizije Sarajevo, šta su one pružile gledaocu, kako ih je on prihvatio i doživio, koliko ih je „zadržao” i koristio. Ukratko, kako ovaj dio programa vrši svoju funkciju, podrazumijevajući ograničenja na vrijeme i mjesto, odnosno dio auditorijuma koji je o tome dao svoj sud. Svi ovi razgovori su, bez izuzctka, bili sadržajni i raznoliko p'otvrđivali saznanje da u auditorijumu jednog grada uvijek rrtožemo nači skup formiranih gledaiaca, sa sopsh'enim kriterijumima i ukusima, kadar da daje meritorne ocjene i sudove o programu i spreman da neposredno sarađuje sa programskim radnicima. Mnogi učesnici u razgovorima su otvoreno izrazili zadovoljstvo što im se pružila prilika da tu ~ha svom pragu” kažu Ijudima sa Televizije sve ono sa čim su kao gledaoci zadovoljni ili nezadovoljni. Ali to kazivanje je išlo znatno dalje i dublje od prostog iskaza: zadovoljan sam nezadovoljan. Mišljenja, sudovi, sugestije dostizali su visok stepen übjedljivosti i razložnosti, može se reći nivo uticaja. Ovakav vid kontaktiranja programskih radnika i auditorijuma nije nikakav nov metod, pa čak ni metodski postupak. To je

224