RTV Teorija i praksa

KOMUNIKOLOGIJA

Dr Toma Đorđevič

TV SPEKTAKL I NJEGOVE FUNKCIJE

Televizija nije samo instrument više u sistemu medija kojima se komuniciraju poruke među Ijudima već, može se reći, označava kljućnu tačku u razvoju medijskih tehnika elektronske epohe. Šta više, otkrićem TV tek smo dokučili šta se u perspektivi može očekivati u domenu mass medija, buduči da je naučno-tehnološka revolucija posebno obogatila domen komunikacija, a rezultati te revolucije tek se očekuju. Televizija se već uvrstila u red medija koje je naša kultura sankcionisala kao sredstvo emanacije poruka bez kojih se kultume činjenice i vrednosti ne mogu održati kroz vreme i na neograničenom prostoru. Televizija je, dakle, novi oblik medijskog posredovanja iskustvenih činjenica koje transponovane, na televiziji odgovarajuči način, stiču status poruke, odnosno TV informacije. PRIRODA TELEVIZIJSKOG DEJSTVA Priroda dejstva svakog medija komuniciranja ođređena je postupkom prevođenja Ijudske realne stvarnosti u odgovarajući simbolički ekvivalent, izraz, To znači, da je to dejstvo određeno u primarnoj instanci postupkom prevođenja ideja poniklih u praksi materijalne proizvodne delatnosti i praktičnog opštenja sa stvarnošću u odgovarajući izraz simboličke stvarnosti tj. u pOruku. Iz te konstatacije izvodimo i sledeću premisu, a to je da se na razlikama koje postoje u tehnologiji oblikovanja poruka, informacija, temelje i razlike u strukturi socio-psihološkog dejstva pojeđinih medija na publiku; tako bi se po tom osnovu razlikovali uticaji poruka širenih štampom od onih koje ostvaruju poruke emitovane radio-talasima, televizijskim kanalima, filmom itd.

25