RTV Teorija i praksa

4 L.I. Beljajeva, Registar psiholoških zakonitosti i svojstava paznje u kulturno~prosvetnom radu, predavanja sa kursa psihologije, M., 1960, str. 14-15.

mišljenjem L.I. Beljajeve koja smatra, da ~ako nenamernu pažnju prvobitno privlači forma predavanja ovoga ili onoga materijala i njegova zanimljivost onda se namema pažnja zadržava značajnošču sadržaja”. 4 Taj zaključak je potpuno primenljiv i u sferi masovne komunikacije. U svojstvu najvažnijeg faktora nameme pažnje najčešće istupaju interesi, i to naročito postojani. Pri tome se ima u vidu ne samo neposredna zainteresovanost za proces aktivnosti, več i posredan interes za njene rezultate. U komunikacionoj aktivnosti interes recipijenta može biti uslovljen karakterom psihičkih efekata, koji se postižu kao rezultat opažanja, shvatanja i zapamčivanja informacije. Namerno se usmerava i koncentriše pažnja na informacije koje predstavljaju utilitarni interes ili one koje daju podršku u mišljenju o spornom pitanju. Na analogan način proizilazi namerno koncentrisanje pažnje na informaciju koja zadovoljava tekuče psihičke potrebe - daje emocionalnu razradu ili estetičko obogaćenje, podiže autoritet profesije ili uopšte socijalne grupe, u koju spada ili u koju smatra sebe da spada recipijent Ozbiljan uticaj na stvaranje i čuvanje svesne pažnje pokazuje i subjektivne predstave čoveka o značaju informacije koja mu se nudi. Što je veći subjektivni značaj, tim je veči stepen namerne pažnje koji se poklanja informaciji i veća je njena koncentrisanost. Ipak, taj značaj nije isti za pojedinca koji se nalazi u različitim uslovima aktivnosti i ponašanja. Ona može da bude iznuđena, kao rezultat svesnog ili nesvesnog potčinjavanja potrebama, ukoliko su te potrebe važne, ili, obratno,

48