RTV Teorija i praksa

iskoristiti optimalne slušalačke kapacitete s obzirom na vrijeme emitiranja, sadržaja programa i njihovu prilagođenost potrebama i interesima slušalaca. Naročito u pogledu sadržaja i ocjena o kontinuitetu praćenja jutarnjeg programa iskustva su nam različita. Dok če jedni tvrditi da je zadatak jutarnjeg programa radnog i psihološki terapeutskog karaktera s dodatkom servisne i opće informacije, dotle če drugi pokušati da - osim svega toga - slušaoca aktiviraju i na ozbiljnija razmišljanja o aktuelnim temama njihove sredine i vremena u kojem živi. Visok postotak slušanosti jednog i drugog koncepta pokazuje da bi i jedni i drugi mogli biti u pravu. Ali gdje je onda istina koja nam otkriva prave razloge naših jutarnjih dometa? Odgovor na to pitanje ne nalazimo ni u iskustvu drugih. WDR u Kelnu, na primjer, okuplja u jutarnjem programu više od 3 milijuna slušalaca i to gotovo isključivo na unutrašnjim i vanjsko-političkim temama u formi razgovara s ministrima, dopisnicima u inostranstvu i putem razgovora sa slušaocima. Istodobno Bavarski radio se hvali činjenicom da mu je jutarnji program najslušaniji zahvaljujuči dobroj muzici, osobito za mlade, zatim zbog savjeta penzionerima i raladim majkama, te uputstava kupcima o izboru robe, kvaliteti i cijenama. Moramo priznati da ovo iskustvo ide na ruku onima koji razloge slušanosti jutarnjih programa nalaze prvenstveno u takozvanom „mrtvom uglu” komunikacionog prostora. Naime, u tim je trenucima razbijen kolektivitet masovnih medija (nema TV programa, štampu treba tek kupiti po izlasku iz kuče). Nedostaju i efekti neposrednog, usmenog komuniciranja. Radijski je program prema tome jedino sredstvo vlastite i zajedničke identifikacije. Ruka koja uključuje radio-prijemnik, ma koliko taj čin bio makinalan i rutmski, stavlja u pokret cjelokupan život na svim meridijanima i paralelama. Pritom možda podatak o točnom vremenu čak nije ni najpresudniji, osim za uklanjanje sumnje da s vlastitim kazaljkama nešto nije u redu. Čini se da je za saznanje općeg i pojedinačnog kontinuiteta presudnija prva jutarnja vijest koja možda i ne donosi ništa novo i koja u drugim dijelovima dnevnog programa ne bi čak ni našla mjesto u emisiji. Upravo u tome vidim specifičnost