RTV Teorija i praksa

Da Televizija Sarajevo pripada svim narodima i narodnostima izražava se i nacionalnom strukturom zaposlenih. To je naročito značajno za njen novinarsko-programski sastav. To znači da se mora voditi računa i o tome da se sa ekrana kao novinari, voditelji i spikeri radnim Ijudima obračaju pripadnici svih naroda, bez obzira na to što se ne obračaju isključivo svojim narodima, nego radnim Ijudima i građanima. Voditelji urednici u Televiziji Sarajevo su Srbi, Hrvati, Muslimani itd., novinari, reporteri, spikeri, najavljivači, takođe. Novinari reporteri, obavljajući svoj svakodnevni posao strogo vode računa o ovoj zadači Televizije. Oni za svoje sagovornike traže pripadnike svih naroda i, kad god je to moguće, nastoje da se pred kamerama nađu pripadnici sva tri ova naroda i svih narodnosti. To je pravilo koje se poštuje kad se izvor informacija ili sagovomik traže u osnovnoj organizaciji udruženog rada, na univerzitetu, u teatru, izdavačkom preduzeču, mjesnoj zajednici, interesnoj zajednici itd. Pri svemu tome polazi se sa stanovišta da radni Ijudi svih naroda i narodnosti podjednako svjesno, odlučno i uspješno izgrađuju naš samoupravni socijalizam, da su im ciljevi, sredstva, problemi i teškoče isti, da su svi bitno zainteresovani i za ona pitanja koja, površno sudeči, tangiraju samo jedan narod (kao što su neki problemi kulturnog nasljeđa), jer živjeti zajedno, boriti se za iste ciljeve, jačati ravnopravnost i zajedništvo znači svaki naoko posebni problem nekog naroda smatrati i svojim. Kako se u Televiziji Sarajevo o svemu tome misli pokazuje i odluka, donesena prije dvije godine, da se telopi (potpisi) daju i čirilicom i latinicom, bez obzira na to što pismo nije ništa drugo nego grafički izraz jezika, pa ne spada u bitna nacionalna obilježja. IV Kultura i duhovno stvaralaštvo su bitni elementi identiteta svakog naroda. Televizija kao nikad ni jedno sredstvo Ijudske • komunikacije, omogučuje međusobnu korespondenciju nacionalnih vrednota u svjetskim relacijama. Stepen ekonomske razvijenosti, proučenosti i naučne valorizacije kulturnog naslijeđa, stepen političke moči u nekom odnosu uvijek su bili opasnost (najčešče i ispoljavana) da se kultura, umjetnost i duhovno stvaralaštvo (u cjelini) jednog naroda predstave superiornim, da se nametnu drugima, da natkrile

96