RTV Teorija i praksa

TELETEXT je nastao od, u početku nezavisnih СЕЕЕАХ i ORACLE sistema, koji su, svaki za sebe, razvijale britanske radio-difuzne organizacije BBC i IBA. U toku razvoja je postignut dogovor i oba sistema se danas služe identičnim standardima za kodiranje i prijenos. Sistem pmža mogućnost da gledalac, koji posjeduje posebno opremljeni ili adaptirani prijemnik, prima veliki broj pisanih informacija, uz mogućnost izbora samo onih za koje je posebno zainteresiran. Ovaj sistem je pogodan i za titlovanje tekučeg televizijskog programa. Digitalno kodirana informacija se prenosi za vrijeme vertikalnog potisnog intervaia televizijskog signala, pa nema utjecaja na kvalitet prijema na konvencionalnim prijemnicima. Za reprodukdju TELETEXT-a na prijemnoj strani su potrebni digitalni sklopovi koji obezbjeđuju raspored alfanumeričkih znakova i grafičkih simbola po određenom redu, jedinica za memoriranje i karakter generator. Uz to se koristi i kontrolna jedinica, koja omogučava gledaocu izbor stanica po želji te biranje. između TV programa, TELETEXT-a ili TELETEXT-a superponiranog TV programu. Sistem je tako zamišljen đa cijena dodatnih komponenata televizijskom prijemniku bude relativno mala, u odnosu na cijenu prijemnika, pod uslovom da se postigne masovna proizvodnja i široko koristi LSI tehnologija (siika 2, 3). Programski materijal TELETEXT-a sastavljen je u magazin, koji sadrži 100 strana. Svaka strana se sastoji od 24 reda, a svaki red sadrži 40 alfanumeričkih znakova. Strane su numerirane. Na prvoj ili na nekoliko prvih strana magazina emitira se informacija o sadržaju ostalih strana, kako bi gledaocu bila omogučena praktična orijentacija pri izboru (sl, 4). Strane magazina se sekvencionalno, ciklički, prenose, što znači da po završenom prijenosu posljednje strane magazina, ciklus počinje uvijek ispočetka. Zbog toga, od momenta izbora do pojave željene strane na ekranu, dolazi do vremenskog kašnjenja. Ovo se kašnjenje naziva vremenom pristupa i zavisno je o broju strana koje magazin sadrži. Ako se za prijenos TELETEXT-a koriste po dvije linije u svakoj poluslici, vrijeme potrebno za prijenos 100 strana je 24 s, pa će prosječno vrijeme pristupa, prema tome, biti 12 s. Pošto se željena strana pojavila na ekranu, ona ostaje tamo staino, tako dugo dok gledalac to želi. Kada bi se za prijenos TELETEXT-a koristile sve raspoložive slobodne linije u vertikalnom potisnom intervalu, bilo bi moguće istovremeno, uz jedan

181