RTV Teorija i praksa

• sredstva od emitovanja ekonomske propagande, • sredstva iz plaćene realizacije od sporednih delatnosti i usluga, i 9 u poslednje vreme, nešto sredstava iz dotacija nekih SIZ. Ako posmatramo bilo koju od pomenutih kategorija sadašnjeg načina sticanja dohotka, ustanovićemo da ne proističe iz slobodne razmene rada. Ako uzmemo samo sredstva od pretplate, odnosno namenu tih sredstava, zaključićemo da je to taksa na radio i TV prijemnik, a ne bilo kakva protivvrednost za emitovani program, Slično je i sa ostalim kategorijama. Tu se srećemo sa protivurečnošču. Delatnost radio-televizije svrstavamo među društvene delatnosti, sa naglaskom na posebni društveni značaj i interes. Za obavljanje takvih delatnosti društvo je dužno da obezbedi potrebna sredstva iz onog dela koji je namenjen za opštu i zajedničku potrošnju. Danas to nije tako; to važi za RTV, gde se veći deo tih sredstava izdvaja iz dela ličnih dohodaka namenjenog zadovoljavanju ličnih potreba. A svi zajedno želimo, i te težnje su verovatno opravdane, da se odnosi promene u nov način i bolji kvalitet i da predu na bazu sporazumevanja i dogovaranja. Moramo da razmišljamo u tom pravcu i da tražimo takve oblike i mogućnosti koje će biti moguće ostvariti i u praksi. Pri tom razmišljanju i traženju rešenja ne smemo zanemarivati neke činjenice koje su date, naime da živimo u sadašnjem trenutku, u samoupravnom društvu, na ovom malom slovenačkom prostoru i kao mali narod, i ako želimo da imamo domaću, slovenačku radio-televiziju, moramo svi zajedno, kao društvo, da na odgovarajući način obezbedimo potrebna sredstva za obavljanje te delatnosti. Svi zajedno moramo da potražimo mesto i način sporazumevanja i dogovaranja. Osnova za to, kao i za stvaranje uslova za uspostavljanje dohodovnih odnosa među učesnicima tog procesa, bili bi srednjoročni i radni planovi, usklađeni sa potrebama i mogućnostima. ]oš nešto je pri svemu tome od izuzetnog značaja, Naime, treba pronaći ključ i način stvaranja zajedničkih prihoda, odnosno priliva potrebnih sredstava, Pri traženju rešenja treba težiti za tim da se opterećenje rasporedi što pravednije i među što veći broj neposrednih učesnika. Ako su programi radio-televizije namenjeni celokupnom društvu, tj. svim njegovim članovima, onda je potrebno, s obzirom na njihove mogućnosti i interese, sve njih uključiti da daju svoj doprinos - deo dohotka za obavljanje delatnosti radio-televizije. Tako bi

79