RTV Teorija i praksa

njima postupe. Možda je još bolji primer vijetnamski rat Ja sam bio prisutan na samom početku američkog učešča u vijetnamskom ratu, kada sam radio sa predsednikom Kenedijem. Bilo je mnogo drugih problema u svetu u to doba i vijetnamski problem se nije nalazio u centru pažnje javnog mnenja. Postojala je, na primer, i kriza u odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, posle sastanka predsednika Kenedija i premijera Hruščova u Beču u julu 1961. godine. Zatim i izgradnja berlinskog zida. Bilo je vrlo mnogo problema u Africi u to doba, a posebno u tadašnjem Belgijskom Kongu, sadašnjem Zairu. Problem Kube iskrsao je u to doba. I Kenedi je največu grešku u svojoj predsedničkoj karijeri napravio kada je krenuo sa operacijom Zaliv svinja. Prema tome, krajem 1961. godine i početkom 1962. kada je bilo samo negde oko tri do četiri hiljade američkih savetnika u Vijetnamu - Vijetnam se nije nalazio na prvim stranicama američke štampe, Ne samo to, nego i vojni izveštaji koji su stizali u Vašington govorili su da, kada bi se poslalo još samo 4-5 hiljada savetnika više, cela stvar bi se brzo raščistila. Tada je jedna grupa mladih novinara otišla u Vijetnam, počela da piše članke o situaciji u Vijetnamu, čime je uzbunila javno mnenje dokazujuči mu da situacija nije onakva kakvom je zamišljaju američki generali. I, kada sam u šali гекао da smo imali probleme sa informacijama 1962. godine, to je baš zbog te grupe čiji su članci o Vijetnamu izazivali prilično uzbuđenja u vojnim krugovima. Da govorim sada u malo širem kontekstu o štampi i političkom procesu, ali još uvek govoreči o pisanoj štampi, bez masovnih komunikacija. Moje lično mišljenje je da, iako je veći deo američke štampe u rukama američkih poslovnih Ijudi, biznismena, koji su uglavnom konzervativni - večina su republikanci po partijskoj pripadnosti - način kojim novine u Americi prikazuju kampanje za izbore uglavnom je objektivan, nezainteresovan sa političke tačke gledišta. Vlasnici tih novina mogu sebe da odvoje i da ne utiču na svakodnevni rad novinara koji rade u tim kampanjama. Ukoliko bih kritikovao način kojim američka štampa pokriva političke kampanje, predizborne kampanje, to je druga vrsta kritike. Politički novinari i politički dopisnici u Sjedinjenim Državama se mnogo više interesuju za političke metode,

124