RTV Teorija i praksa

monolitnom, močnom organizacijom kao što je država, moramo da suočimo slobodnu i nezavisnu štampu. Samo na taj način možemo imati izvesne mogučnosti da dođemo do onih informacija koje su od životne važnosti za demokratsko društvo. Prema tome, borba se nastavlja. Ona je trajala u prošlosti, a verujem da če se nastaviti i u budučnosti. Međutim, mislim da je jasno, iz onoga što sam rekao, da američka štampa igra vrlo veliku ulogu u američkoj politici. I ne samo to, nego ono što ona pokrene, ono što ona stavi na svoje prve strane, kasnije postaje jedna od glavnih briga vlade. Dr FIRDUS DŽINJĆ, direktor Centra RTB za istraživanje programa i auditorija Vaša ideja o društvenom položaju štampe kao neke vrste partnera u odnosu na vladu, zasnovana na nekoj vrsti teorije balansa, svakako je vrlo interesantna i centralna u Vašem izlaganju. Ona objašnjava deo onoga što ste kazali. Kako biste komentarisali tezu da ova dva partnera moraju biti zaista jednako snažni da bi stvamo bili partneri? ]a ne mogu verovati da je štampa koju tretirate kao skup nezavisnih organizacija koje komercijalno deluju, uz to ograničene finansijske i političke moći, zaista ravnopravan partner vladi. Šta biste nam rekli kao dodatno objašnjenje u tom smislu? P. SELINDŽER. Pre svega, možđa ste me pogrešno razumeli, ali jedna reč koju nikad ne bih upotrebio kada govorim o odnosima između države i štampe, to je da su partneri. Ne verujem da u koncepciji koju mi imamo u demokratskom sistemu, možemo da govorimo o državi i štampi kao partnerima. Mislim da su oni protivnici, a ne partneri. Želeli ste da vam opišem relativnu snagu te dve ustanove u američkom društvu. Mislim da bi se većina američkih političara danas složila da je njihova snaga skoro podjednaka. Reči ću vam na osnovu čega. Mi svi znamo da je moć američke vlade vrlo velika, ali zbog ograničenja koja su joj postavljena u odnosu na štampu ona ne može tu svoju moč da koristi protiv štampe. Vlada ne može da zabrani novine, ne može đa cenzuriše novine. I, kao što smo videli u primeru sa dokumentima Pentagona, vlada ne može čak ni da spreči novine da objavljuju ona dokumenta za koja vlada smatra da su državne tajne. Prema tome, možemo reči da, u odnosu na štampu, na pisanu

128