RTV Teorija i praksa

štampu, moć vlade skoro ne postoji. Što se tiče radija i televizije, situacijaje nešto drukčija. Činjenica je da je, na osnovu koncepcije da radio-talasi pripadaju narodu, naciji, Savezna vlada izdala Zakon o radio-komunikacijama, kojim sebi zadržava pravo da daje dozvole za koriščenje talasa. Te dozvole se izdaju za period od tri godine i moraju se obnavljati. I teorijskj, mogu se pojavljivati i nove grupe i tražiti dozvole za rad. Praktično, za poslednjih 20 godina nije, tnožda, bilo ni desetak slučajeva da su oduzete dozvole za korištenje talasa. Međutim, ono što je vrlo značajno, to je kbncentracija moći u sredstvima informisanja. U doba kada je d<met Savezni zakon 0 publikacijama, to je bilo tridesetih godina, niko nije pokušavao da spreči novine i listove da кице televizijske stanice. I zbog toga dolazimo u situaciju da 'i većini gradova USA največi list je istovremeno i vlasnik radio-stanice i televizijske stanice. Kroz jedan dug pravni pioces, koji traje več četiri do pet godina, Ijudi pokušavaju da\ateraju novine da se odreknu svojih televizijskih i radio-stanka. I, ukoliko ostanu na snazi sadašnje odluke sud*va, do toga će i doći. Ako govorite o tome kako se štampa može suočii sa moči države, рге svega bih rekao da je finansijska situauja i finansijska organizacija američke štampe danas vrb interesantna. Pre svega, američke radio i televizijskv mreže sadrže hiljade raznih individualnih stanica i predstatljaju vrlo koherentne, čvrsto spojene i moćne organizacije. Televizijska mreža u Sjedinjenim Državama ima pravpda drži u svom vlasništvu pet televizijskih stanica i sedam radiV -stanica. Međutim, ona ima pravo da oko tih pet, odnosio sedam stanica, grupiše stotine drugih, kao pridružene člinove mreže. A te pridružene stanice se obavezuju da uzmu IOUi 12 ili već koliko časova emisija iz nacionalne mreže. I rezultu je da imaju ogromne mase gledalaca i slušalaca za pojedine emisije. Zbog toga mogu da naplačuju ogromne sume za reklame u vreme tih emisija. \ Daću vam jedan primer. Ja radim za američku mrežu Amerilen Brodkastin Kompani (ABC). Bio sam i na Olimpijskim igrarr\ u Insbruku i u Montrealu 1976. godine. Kompanija je platila austrijskoj vladi 10 miliona dolara za pravo prenosa olimpijskh igara. I zatim je instalirala studio u Insbruku koji je koštao 20 1 po miliona dolara. Znači, 22 i po miliona dolara. Kako da to isplate? Ako svake večeri ima sto miliona gledalaca, kompanija

129