RTV Teorija i praksa

podvući -kako to radi J.Lalevič (Lalewicz)- da „govoriti ili pisati ne znači izražavati, prenositi ili kodirati neki pred-jezički prenos, več formulisati komunikat, tj. stvarati komunikat stvarati kako jezički oblik (tekst), tako i njegov sadržaj značenja”.® Razmatrajuči, pak, posredno komuniciranje treba objasniti da „prenositi to znači vršiti izvesne operacije na formulisanom tekstu”. Kako če to razlikovanje da utiče na našu interpretaciju televizijskog komuniciranja? Mislim da će uticati na bitan način. Distanca situacije između primaoca i pošiljaoca uslovljava da taj poslednji ne toliko uspostavlja kontakt sa drugim licima koliko „pravi audiciju”, „snima za televiziju”, itd. Dakle, ne stvara toliko lične relacije, koliko vrši određeno predmetno delovanje. Javnost, dakle i posrednost jesu osnovne uslovljenosti televizijskog komuniciranja (iako, očigledno, ne samo televizijskog). Pa ipak, pritisak očekivanja primalaca tako je velik, da u svakodnevnoj praksi televizija nastoji da ih pođmiri, čak i uprkos ovim osnovnim uslovljenostima. U rezultatu nastaju falsifikacije dve vrste, koje ću ovde nazvati demonstriranom intimnošću i predlaganom intimnošču. Eto, na primer gospoda Kalužinjski i Sadkovski živo i interesantno diskutuju na temu nekog filma. Zadovoljstvo televizijskog gledaoca nije baš malo; njemu su pokazani izvrsni kritičari u njihovim ličnim kontaktima, u prepirci koja otkriva njihova uverenja, ukuse i pasije. Ali, ipak, ne smemo da zaboravimo, da ova gospoda kroz celo to vreme vide pred nama skrivenu - kameru, da je - grubo rečeno - njihova prepirka aranžirana i kupljena od strane televizije. Da se samo prividno obračaju sebi, dok je pravi adresat bezlično, mnogo hiljadito gledalište. Baš ono - putem ovih izjava - treba da bude informisano, zabavljano i pridobijeno. Gospoda Kalužinjski i Sadkovski autentično mogu sa sobom razgovarati jedino pre i posle progrćuna. U toku programa - insceniraju razgovor. Pređimo sad na predlaganu intimnost Stalni komentator dnevnika TV za poljoprivredna pitanja počinje, gledajući ravno u kameru (što daje utisak gledanja u oči): ~Sa ozimim usevima u ovoj godini nije dobro”. On se trudi da ispuni zahteve koji se postavljaju pred tzv. televizijsku ličnost: govoriti ~od sebe”, angažujuči se za temu i interpretirajući je na svoj način. A ipak, to je samo varka da on govori kao lice drugim licima. Govoreči meni, on potpuno omalovažava moj

73