RTV Teorija i praksa

javnog informisanja. Zato se pristaje na reforme u svim pomenutim oblastima i njihovim sistemima, ali se one upomo odbijaju na području političkog sistema Međutim, sve što je do sada učinjeno na području javnog informisanja nije dalo željene rezultate, јег se u okviru istog političkog sistema i istog načina ostvarivanja klasne vlasti ne može izgraditi nekakav drugačiji i napredniji sistem javnog informisanja 1 Akcija započeta radi daljeg razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja zato je pravi izazov i za poslenike u naučnim disciplinama koje se bave problematikom komuniciranja, da ukažu na nedostatke uočene u našem društvu koji se mogu ukloniti započetim procesom. Drugim rečima, oni nisu u stezi postavke o tome da je postoječi politički sistem idealno rešenje koje se ne sme menjati, već su pozvani da u širokoj i demokratskoj diskusiji potraže bolja rešenja u oblasti informisanja koja će doprineti dogradnji socijalističke samoupravne demokratije i boljim rešenjima u političkom sistemu koja če proširiti prava i moći korišćenja informacija. Očigledno je da je područje razmatranja veoma široko, Treba sagledati i samoupravljanje u institucijama za masovno komuniciranje, i njihove odnose sa izdavačima i telima koja predstavljaju interese delova društvene zajednice, i potrebu da se kroz sistem javnog informisanja obezbedi tribina za demokratski pluralizam samoupravnih interesa, U ovom radu zadržali bismo se na pitanju sadržaja informacija u našem sistemu javnog informisanja. Još određenije, razmotrili bismo da li su te informacije samoupravne, da li su takve uvek ako nastaju u krilu samoupravnog socijalističkog političkog sistema, da li je za sticanje tog kvalifikativa dovoljno đa ih kreiraju samoupravna tela po samoupravnoj proceduri. Mada smo se opredelili za reiativno usku problematiku, moračemo da dotaknemo i mnoga druga pitanja koja se tiču i političkog sistema i institucija, kanala i specijalizovanih grupa koji sačinjavaju sistem javnog informisanja. Utisak je da su tumačenja informacije u našoj teoriji i praksi ne po opredeljenju, ali po ishodu, počesto na nivou jednačine bez nepoznatih. Veoma je prenaglašena upotreba termina „samoupravna informacija” bez bližeg određivanja pojma koji

1 U ovom časopisu, na primer, pisano je o težnjama dasedecentralizuje sistem javnog informisanja u Velikoj Britaniji, koje se ne mogu reaiizovati pre nego što se i sam politički sistem te zeralje ne decentralizuje. Isto tako interesantna je i činjenica da se pravo na „mitbestimmung” (participaciju) zakonski isključuje iz publicističkih ustanova i kolektiva radija i televizije u SR Nemačkoj, itd.

76