RTV Teorija i praksa

Matko Meštrović POGOVOR Naša inicijativa dobro je prihvaćena i pokazala se plodonosnom. Prilozi sakupljeni u ovom zborniku potvrđuju da je sazrelo vrijeme za kritičko-teorijsku interpretaciju komunikacijske problematike u njenim najširim, globalnim aspektima. Potvrđena je osnovna teza da su društveni uvjeti komunikacije ujedno komunikacijski uvjeti društvenosti, uvjeti očitovanja i očitavanja ukupnosti društvenih odnosa. I to na čitavom spektru aktuelne povijesnosti svijeta. Suvremena društva i svijet u cjelini sučeljavaju se s istinom i saznanjem da su društvene vrijednosti plod i izraz društvenih odnosa - oblik svijesti; da su one subjektivni ključ u shvačanju svijeta, ali i presudni činilac pokretačkog mehanizma društvenih promjena. Kritička je svijest prvi preduvjet stvarnog društvenog napretka, kao i stvarnih pomaka u znanstvenom saznanju povijesne i društvene zbilje. Sakupljeni prilozi dotiču, potkrepljuju i osvjetljuju svaki za sebe tek poneki element te sintezne konstatacije. Raspon značenja i opču dimenziju problema o kojima je riječ nastojali smo implicitno naznačiti u samom redoslijedu kojim su prilozi objavljeni, više nego u mogućoj njihovoj usporednoj vezi. Zato čemo i u ovom pogovoru upozoriti tek na opči obris saznanja što se iz njih razaznaje. Na općenitom planu komunikaciju valja shvatiti kao izražajnu stranu Ijudsko-društvenih odnosa u tom smislu što ona potencijalni društveni odnos pretvara u zbiljski, zauzimajući posredni položaj između različitih faza objektivacije i interiorizacije u privođenju potencijalnih odnosa stvarnom životu (Sečko). Otuda komuniciranje u društvu ima strategijski značaj za tok i ishod povijesnih procesa i zato je u izuzetnoj mjeri pokriveno ideološkim naslagama. Analiza koja ide za tim da otkrije unutarnju povezanost komunikacijskih pojava, karakter komunikacijskih struktura i njihovu društvenu uvjetovanost, mora biti usmjerena na razumijevanje totaliteta društva, to jest na razumijevanje dijalektičkog odnosa zavisnosti opčeg ideološkog stanja od načina proizvodnje (Uzlnić). Upravo zato, teorija koja u kritici komunikacijske prakse nije u stanju ostvariti prijelaz ka društvenom djelovanju i izgraditi konzistentne kriterije društvenih promjena, promašuje svoje vlastite pretpostavke.

97