RTV Teorija i praksa

Isticanje emisija koje bodre čoveka i razotkrivanje onih uspavljujučih bilo bi utkivanje struna našeg časopisa u pregusto radio-televizijsko pletivo, kao nadanje da naš radio i naša televizija izrastaju u samoupravna opštila. Časopis stranece ove rubrike otvara svima. Najpoželjniji saradnici biće oni koji vide društveno-ekonomsku uslovljenost tretiranja čoveka kao sve aktivnijeg subjekta. Dakle i čoveka kraj prijemnika kao osobitog, iz studija odsutnog koautora, sudeonika u dostvarivanju emisije koja se tek njegovim aktivnostima realizuje u pravom smislu reči. Jer emisija se i događa samo u glavi aktivnog čoveka-gledaoca/slušaoca ili ugasne ako ne nađe ustreptali rezonator (koji, dakle ne pita/utuvljuje, več reaguje). Uslovi za transformacije radija i televizije su duboko ukorenjeni u društvene odnose. Njihovim razvijanjem podastire se trasa razvoja i RTV za sve bolje opštenje ukoliko revolucionarne subjektivne snage nadvladavaju egoističke grupne interese, osobito one uticajne od čije naklonosti zavisi sudbina osoba koje bi otvorenu komunikaciju gradile van uskih tokova i uobičajenog stila. Bez toga nema novog RTV opštenja. Pitanje je ko jeste a ko nije zadovoljan postoječim? Možda je traženje da RTV poslenici iz studija (dakle, u jačoj poziciji) tretiraju onog drugog kraj prijemnika kao Drugog - sebi ravnog, humana želja čije ostvarenje odlaže i sutrašnji dan? Pravi stvaraoci to ne rade jer im se uvek čini da možda sledeče emisije neče ni biti. Dakle, postoji samo ona emisija koja u ovom trenutku teče.

Živimo u svetu gusto isprepletenom i

151