RTV Teorija i praksa

Zorica Jevremovič

SPOTOVI NOSTALGIJE (I)

Zorica Jevremović, publicist. Diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Piše filmsku i televizijsku kritiku, teoretske tekstove o stripu. Piše i o pozorištu i za pozorište (u Ateljeu 212 izvodi se njena drama Oj, Srbijo, nigde lada nemaj. Objavljivala u mnogim listovima i časopisima kao „Mladost”, „Sineast”, „Filmograf”, „Književna reč”, „Polja”, „Filmska kultura”, „Kultura”, „Scena”, „Teatron”, „Filmske sveske”, „Pegaz”.

ETIČKI LONAC Kada među svojim neobjavljenim rukopisima naiđete na tekst pisan povodom televizijske emisije emitovane pre nekoliko nedelja, imate utisak da čitate nešto šio ste napisali tako davno da se, ukoliko tekst nema datuma, odnosno emisija naznačeno vreme emitovanja, nađete u čudu zbog čega se takav papir još vrzma među skicama, starim pismima i usputnim zabeleškama. Neobjavljena televizijska kritika deluje kao raritet, kao arheološka iskopina nepriznate vrednosti. Pri čitanju najzačudnije deluju oni delovi koji se odnose na značenje što ga je emisija imala po vreme kada ste tekst ispisivali. Više nego u drugoj vrsti kritike oseća se napor da se vreme „usvajanja” emisije dovede u vezu sa vremenom opisivanja fenomena koji je emisija zagovorila. Tim više ukoliko je povod za televizijsku rubriku bio jedan televizijski trenutak, jedan spot, kratka vest ili tek protelevizično stanje. To specifično, kondenzovano, udvojeno vreme doima se kao neistorijsko, kao vanvreme; kao stavak iz vaše biografije koji se ne može ni ispisati ni zapamtiti jer ga odviše karakteriše uobičajenost Rečju, ono ne-vreme koje tek kroz formu televizijske kritike - u opisivanju sprege konkretnog, objektivnog vremena u kome se dati televizijski trenutak zbio, i vašeg, subjektivnog vremena ~iz kog ste se zakačili” za zbivanje na televizijskom ekranu - dobija svoju istorijsku punoču, smisao da se na njega podsetimo. Nešto kao nostalgija sama izvire iz ovih redaka, neobjavljenih iz svih onih mogučih redakcijskih i ličnih, objektivnih i manje objektivnih (zakašnienie hroničara, odbijanje urednika da objavi tekst i sl.). Sređujuči svoj televizijski dnevnik naišla sam na jednu takvu kritiku; „stara” nepunih godinu dana, pisana za „Mladost” čiji sam bila televizijski hroničar dve godine, ali

153