RTV Teorija i praksa

komisija uspela da napravi izbor najboljih. Zbog toga je u program uvršćeno još oko 70 filmova, u takozvanu informativnu sekciju, kako bi publika imala uvid u kretanja i razvoj animacije u svetu, u razvoj novih tehnika i odnos prema životu i novim sadržajima. Filmovi u konkurenciji bili su podeljeni po grupama, zavisno od dužine i namene, i u tom okviru borili su se za nagrade: kategoriju A sačinjavali su filmovi kraći od tri minuta; zabavni filmovi duži od tri minuta bili su u grupi B; treću, C kategoriju predstavljali su filmovi za decu (koji nisu sastavni deo neke serije); u kategoriji D bili su filmovi koji su predstavljali deo neke televizijske serije. Sledeča, E grupa obuhvatala je edukativne filmove, dok su se debitantski animirani filmovi nalazili u konkurentskoj F kategoriji. Već u samom početku bilo je jasno da, bez obzira na kategorije, organizator ne misli samo na takozvane bioskopske filmove, več da, koncipirajući festivalski program, misli i na gledaoce malog ekrana. Film Škola hodanja koji smo već pomenuli, rađen je kao čisti ~geg” film, sa dosetkama ali i tehnikom koja crtež čini čvrstim i na vrlo osetljivim elektronskim prenosima. Jednostavna pozadina, puna linija kojom su junaci crtani, govori da je autor imao na umu oba medija. Uostalom Dovniković je ime koje se češće od drugih pojavljuje na malom ekranu. Posle ovog uspelog uvoda nizali su se filmovi različitih opredeljenja, žanrova, tehnika, sadržaja, likovnih namera i dometa. Za publiku su uvek, naravno, bili najprihvatljiviji filmovi iz kategorije A (kraći od tri minuta). To su takozvani mini-filmovi, ili kako ih u Zagrebu za tržište popularno nazivaju „animirani bomboni”. Dramaturgija ovih filmova najteže je vrste. Citavu priču (ako je uopšte ima) treba sažeti na trajanje od jednog minuta, bez upotrebe reči, bez klasičnog razvijanja radnje. I baš na tom planu zagrebački i jugoslovenski animatori pokazali su svojevrsnu snalažljivost. Uspeh ove vrste filmova koji izlaze iz naših studija rezultat je tradicije koja proizilazi iz nepriznate umetnosti stripa sa dubokim korenima u nas. Tako je baš u ovoj kategoriji pažnju skrenuo mladi Zagrepčanin Joško Marušić svojim kratkim filmovima Perpetuo i Iznutra i izvana. Potpuno osoben u likovnom smislu, ali sa nejasnom metafizičkom porukom svojih filmova, Marušić je potvrdio mišljenje več ranije stečeno pred tablama njegovih stripova: evo autora čije će grafičke vrednosti dobiti (valjda) i adekvatnu misaonost i tako ispuniti neke praznine nastale u razvoju našeg crtanog filma!

81