RTV Teorija i praksa

RADIO

Sveta Lukič

KAKO I KOLIKO JE NAŠ RADIO POSTAO RADIOFONIČAN?

I Osnovne faze posleratnog programskog razvoja Radio-Beograda mogle bi se uslovno - prema nekim preovladavajučim odlikama - izdvojiti ovako: 1. od oslobođenja do 1952-1953 - „borbeni radio”; 2. od 1952-1953. do sredine šezdesetih godina - „akademski radio”; 3. od sredine šezdesetih godina do 1972-1973 - „radiofonični radio”; i 4. od 1972-1973 - faza u kojoj se ističu nastojanja na dublje sadržajnom i angažovanom programu. U programskoj politici, bar dosad, prelomna je svakako treča faza. Navodeći činjenice l , u njoj su se na različitim kanalima uobličila čak četiri dnevna programa; izrazitije su se međusobno razgraničili I i II program, uveden je 111 program i kasnije program „Beograd 202”. Izvršena je unutrašnja „preraspodela” starih kadrova, dovedeni su mnogi novi pa i sasvim mladi saradnici, službenici ili „honorarci”, od muzičkih stručnjaka preko reportera do voditelja. Ustanovljuju se drukčiji proizvodni principi, počevši sa opštim proporcijama između muzike i teksta (godinama kasnije ona je iznosila 60:40% u korist muzike - na I programu, a čak 70:30% - na II programu). Znatno je izmenjen odnos između informacije i komentara na račun komentara, a živo emitovan program je isprednjačio pred snimljenim. Uz informativni deo, prvenstvo dobija zabava, potiskujuči tretman nauke i umetnosti, uopšte potiskujuči celokupan (ranije zvani) „sporovozni”, tj. kulturni sektor programa.

1 U obliku u kome su meni bili dostupni, podaci kojima ču ovde operisati možda nisu sasvim precizni. Ali, opasnost da ću negde, ~u detalju” pogrešiti, izgleda mi zanemarljivo mala u poređenju sa pokušajem utvrđivanja globalne slike programa Radio-Beograda,

[93