RTV Teorija i praksa

Istraživanja koja smo mi imali pokazuju da selektivnost, ako se odnosi na pojedine vrste programa direktno, ne postoji, nego više postoji selektivnost u vezi sa vremenom koje pojedini gledaoci posvećuju gledanju televizijskog programa govorim sad samo o televiziji. Јег, kad smo mi upoređivali tri Barometra, jedan iz 1973, jedan iz 1975. i jedan iz 1978, pokazalo se sledeće: da je na vreme programa koji se emitovao u jednoj sedmici jedanput deset sati prosečno na dan, drugi put 7, treći put se ne sećam, u proseku bilo u sva tri primera jedan i po do dva sata praćenja programa. To bi išlo u prilog da postoji selektivnost Druga stvar, kad smo upoređivali gledanost pojedinih vrsta programa, pokazalo se da oni koji gledaju dosta jednu vrstu programa, gledaju dosta i druge vrste programa. Prema tome, postoje neki koji program dosta gledaju, drugi koji gledaju srednje i oni koji gledaju malo. MILAN TIMOTIĆ: Niste baš precizno definisali šta je to selektivnost u gledanosti programa: da U dužine gledanja programa iU preferencija, iU vreme emitovanja i plasmana emisije. STANE OBRANOVIĆ: To ćemo kasnije. Što se tiče informisanosti pubUke, sad_se to odnosi samo na one koji imaju televizijski odnosno radio-prijemnik u domaćinstvu, naša istraživanja su pokazala sledeče: da su oni koji su dobro poznavaU problematiku biranja dobro poznavaU i kongresnu problematiku, a oni koji su slabo poznavaU problematiku biranja slabo su poznavaU i kongresnu problematiku. Prema tome, izgleda da je to jedna grupa koja je, što se tiče informacije odnosno primanja informacije, pasivna. AU, pokazalo se da je kod nas ta grupa oko 25%, dok je na zapadu oko 50% - ova pasivna grupa. Pokazuje se da dve trečine onih koji gledaju Dnevnik gledaju ga svakog dana. Prema tome Dnevnik s jedne strane postaje običaj gledanja, aU ujedno to i ne valia, jer znamo da je publika koja prati program od 7do 9 toliko raznolika da se ne zna da li je tada običaj gledanja ili gledaju sve, јег je tu 60% gledalaca.

110