RTV Teorija i praksa

Programska politika i Radija i Televizije, prema tome, ne bi se smela zasnivati na udvoravanju publici, jer se na taj način, očigledno, gledalište ili auditorij raože povečati za jedan ili dva procenta. Na osnovu naših nalaza do krupnijeg povečanja ne može doći. Čak i do takvih minimalnih promena moglo bi se stiči samo uz odstupanje od one društvene uloge medija koja je jasno formulisana, znači uz snižavanje kriterija programa, uz menjanje strukture sadržaja na način na koji se mediji udvaraju onom delu publike koji je najbrojniji i kod koga se može očekivati ekspanzija. Јег očigledno, nekoliko puta je do sada rečeno u pogledu kvahfikovanog iU bolje stojećeg dela auditorija u pogledu socio-ekonomskog statusa, obrazovanosti, stepena inkorporiranosti, uključenosti u društveni život - da su granice socijalnog dometa dostignute. Prema tome, proširenje auditorija dolazi samo kod onog dela koji je kategorisan Timotičevim grafikonom sa leve strane plavog stupca. A da bi se to postiglo, moralo bi doči do pojednostavljenja, snižavanja kvaUteta programa, približavanja sadržaja i načina prezentaacije programa perceptivnoj granici tog auditorija. Da U tu poUtiku treba voditi, da li se isplati ta cena? To je osnovno pitanje koje se neosporno nametnulo iz podataka i nalaza koji su ovde izneti. Neki su nam i od ranije poznati, aU neki ovako kumuUsani još oštrije nas stavljaju pred tu dilemu. Naravno, mi to pitanje ne bismo smeU zatvoriti, jer je očigledno da nema dovoljno elemenata za to, Mi još uvek ne znamo da U je potpuno tačna konstatacija da je vremenski faktor odlučujuči faktor u odnosu auditorija prema mediju Ne preostaje ništa drugo nego da tu osnovnu dilemu pokušamo razrešiti u toku naredne radne godine. I zbog toga bismo u našem daljem razgovoru morali videti da li i na koji način možemo to da postignemo. U našem dosadašnjem razmišljanju o tom problemu došU smo do zaključka da bi trebalo pokušati dalje razvijanjem našeg instrumentarija, odnosno proširivanjem obuhvata u istraživanjima preko one tačke koja je do sada bila granična, a koja se prevashodno odnosila na elemenat slušanosti i gledanosti, što je dosadašnji Barometar precizno i dobro hvatao, i na neke karakteristike sadržine programa. Na tome je dosta malo rađeno u pogledu načina prezentacije, naročito u odnosu na omladinski deo auditorija. To je indikativan, osetljiv barometar. U tom smislu nas nalazi, koje je iznela Nevenka Perkovič, na to upozoravaju. Morali bismo u istraživanjima obuhvatiti celokupnost ponašanja našeg čoveka

112