RTV Teorija i praksa

pračenje programa. Ali nemamo metodologiju kako to da postignemo, znači moračemo da razmišljamo o tome. A bez evidencije, u kući nema programa. Čak, ako bi želeli da upoređujemo kako se u Beogradu radi itd., nema jugoslovenskih komparativnih instrumenata za upoređivanje programskih efekata. To nam je problem, da sredimo na jedan način evidenciju i statistiku, da možemo dati podatke, ali ne samo jedan centar, nego svi centri u zeralji. DR FIRDUS DŽINIĆ: Čini mi se da je šteta što ovaj sastanak nije takve prirode ni sastava da može da odlučuje. StvoriH smo osnovu i pribhžiH se celoj seriji veoma značajnih zaključaka, koji se odnose ne samo na naš rad, nego i na funkcionisanje cele istraživačko-razvojne komponente, i u okviru RTB i u okviru zemlje. Svi smo uočiH da ovo što je Pohar na kraju govorio kao da je govorio i u naše ime i o našoj situaciji. MisHm da je to sasvim normalno. Sve što mi radimo u ovim službama odnosi se na istu pojavu i onoUko koliko je ta pojava identična i u našem socijalnom prostoru i u njihovom, toUko su bHski i identični i naši problemi i naši zadaci, toUko bi mogla biti bliža i rešenja do kojih ćemo doči i u organizacijskom i u metodološkom i u supstitucionalnom pogledu, i u programu i u našoj poUtici. Iz onoga što je Ljuba MiUn kazao jasno je da predstoji razgovor o celom kompleksu pitanja u okviru centralnog radničkog saveta. Mi nameravamo da u sledečoj godini celokupnu našu proizvodnju podvrgnemo jednoj specifičnoj vrsti razrade sa stanovišta njene upotrebljivosti. Naime, za кгај sledeče godine ćemo sačiniti registar istraživanja i registar svojih osnovnih nalaza po kriterijima sadržaja. Nažaiost, ovde je bilo više pitanja nego odgovora. To je loše sa stanovišta rezultata ovog sastanka, aU sigurno nije loše sa stanovišta našeg daljeg rada. Sasvim je izvesno da če mnoga od tih pitanja ostati u narednoj godini otvorena, mada čemo i mi i vi, svako sa stanovišta svog posla i svoje odgovornosti, očigledno morati da učinimo više nego do sada da se bar neka od tih pitanja zatvore. Niko nije posebno anaUzirao koUki je u ovakvom našem sagledavanju situacije i projektovanju svoje uloge i zadataka,

130