RTV Teorija i praksa

privilegija a nedovoljno odgovornosti, da njihovo delovanje nije istinski demokratsko ili da oni stalno deluju kao kočnica industrijskog razvoja odupirući se tehnološMm promenama u jalovom pokušaju da sačuvaju postoječa radna mesta. Postoje naravno i protiv-argumenti za sve ove optužbe. Ali, ako možemo da izbegnemo borbenu buku i mirno sagledamo situaciju mislim da čemo otkriti da su dve tvrdnje naišle na široku saglasnost Prva je da su zahvaljujuči svojoj dugoj istoriji sindikati u našoj zemlji još uvek žrtve emocionalnih stavova koji potiču iz devetnaestog veka, a koji su sada zastareli. Kapitalistički gazda, neposredni eksploatator praktično je prestao da postoji. Zamenio ga je direktor koji prima platu, koji se i sam možda brine kako če sastaviti kraj s krajem. Eksploatisani radnici, koji su opasni kada se udruže, a inače poslušni i puni poštovanja, ustupili su mesto pojedincima koji su sposbni da se sami bore i razmišljaju na način koji je ranije smatran isključivim pravom direkcije. Ipak, jezik kojim se vode diskusije o industriji još uvekpolazi od pretpostavke da su interesi direktora i radnika suprotni, iako su oni najčešče isti. Druga je da, iako imamo dugogodišnje iskustvo parlamentarne demokratije u Britaniji, mi smo, kada se radi o industrijskoj demokratiji, samo šegrti. Demokratija radnog mesta je u suštini daleko više demokratija koja zahteva učešče svih nego što če to ikada biti demokratija koja se završava glasanjem. Postojače i dalje otpor prema širenju industrijske demokratije, jer demokratija je javna, neukolotečena i oduzima mnogo vremena dok industrijsko rivalstvo najčešče zahteva tajnost, ukolotečenost i brze odluke. Ipak kada se demokratija jednom okusi ne može se natrag. Ali, ako saradnja treba da zameni sučeljavanja, a industrijska demokratija zastareli odnos između gazde i radnika, svi moraju da budu spremni da imaju jedan duži a ne kraći, jedan širi a ne uži pogled. Za nas u Britaniji stoga ohrazovanje je srž borbe za napredak u odnosima u industriji. Obrazovanje treba da naoruža sindikaliste da poboljšaju svoju organizaciju i da otvoreno razgovaraju sa direktorima; a direktori treba da razviju veštinu i pristupe koji su potrebni za konstruktivnu saradnju sa sindikatima. Sindikalna škola je bila TV serija namenjena aktivnim sindikalistima, ali je verovatno i mudar direktor s vremena na vreme prisluškivao te emisije jer je mogao da nauči mnogo toga što je za njega moglo biti novo u stavovima ako ne i u ekonomici.

86