RTV Teorija i praksa

čin. Metropole su relativno brzo presadile radio na tle svojih kolonija iz drugih razloga. Na prvom mestu cenile su činjenicu da radio može bolje da posluži ciljevima kolonizacije jer prevazilazi nepismenost kao vrlo bitan faktor ograničenja štampe i informaciono-komunikacionog sistema u celini. S druge strane vreme osnivanja radija po kolonijama pokazuje da se nov medij uvodi u „propagandni rat” imperijalističkih sila pre i za vreme II svetskog rata, koji se i oružjem vodio na drugim kontinentima. „Kamerun nije imao radio-mrežu do 1940. godine, kada je nakon izbijanja II svetskog rata osnovan Radio-Duala kao izvor informacija i propagande Slobodne Francuske.”' 1 Največi broj zemalja u razvoju uvodi televiziju tek nakon sticanja nezavisnosti, ali ima i izuzetaka da su kolonizatori uveli i televiziju, kao na Kipru ili u Nigeriji koja je prva na afričkom kontinentu imala televiziju 1959. godine. Međutim, kapital i investicije su obično poticale iz inostranih izvora. Kao pokretač televizije u mnogo slučajeva javlja se UNESKO koji se priključio obrazovnim institucijama u zemljama u razvoju. Na taj način televiziju su dobili Peru i Senegal. U drugim slučajevima radilo se o investicijama javnih fondacija, tehničkoj pomoči ili kreditima iz razvijenih zemalja. Visoka suma početnog kapitaia potrebnog za uspostavljanje televizije obično je bila najteža prepreka za njenu primenu. Tako Iran uvodi televiziju tek 1966. godine u vreme kada obezbeđuje napredak zahvaljujuči prihodima od nafte, a največi finansijer bio je distributer Koka Kole. Tanzanija je odlučila da ne uvodi televiziju zbog veliMh troškova koje za sada ne može da podnese. l2 U siromašnim zemljama bilo je mnogo drugjh, gotovo kuriozitetnih povoda da se otvori televizijsM kanal. Predsednik Ugande Idi Amin je uveo kolor-televiziju za 6 miliona dolara za sastanak Organizacije afričkog jedinstva u Kampali'3, dok su nesvrstane zemlje demonstrirale svoju solidarnost na V samitu u Kolombu kada je tehnika njihovog TV pula postala jezgro televizije u Šri LanM. RASPROSTRANJENOST ELEKTRONSKIH MEDIJA I elektronsM kanali u informaciono-komunikacionim sistemima zemalja u razvoju su tek rudimentarno razvijeni. O tome

" Nkwelle Ekaney, Radio and national Development in Camerun, Gazette. vol. 2 1976, »tr. 118. ’

12 Vidi: Elihu Katz and George Wedell, Broadcasting in the Third World, MacmilUn Preu, London, 1978,

95