RTV Teorija i praksa

čovekovog unutrašnjeg života kao što pripadaju i njegovom životu u društvu”. 16 Pavle Novosel je proučavao smisao i sadržaj informacije eksperimentalno. Na temelju vlastitih istraživanja on je predložio „model sadržajno-logičkih elemenata obavijesti koji se sastoji od četrnaest elemenata. To su; određenje problema, uzroci problema, razlozi za rješavanje problema, tko rješava problem; relevantne značajke objekta, planovi i želje, svrhe i namjene, korisnici, zakoni i propisi, relevantne prijašnje odluke i potrebna sredstva; altemative, troškovi i korist svake altemative, sistemska ocjena altemativa. Navedenih četmaest elemenata moguče je svrstati u tri šire gmpe. To su problem, uvjeti i situacija te rješenje.” l6 Kad bi se pojam informacije izolirano i parcijalno tumačio, onda bi se vrlo lako moglo pomisliti da informacije nije bilo prije 100-200 godina. Međutim, iako je tretirana pod dmgim terminima i na dmge načine, informacija je uvijek prisutna u Ijudskom životu. Zato se s pravom može reći da je informacija stara koliko i Ijudski rod, jer je čovjek od svog početka kreirao informacije. Ako želimo informaciju shvatiti kao sintezu, dakle u najširem gnoseološkom smislu riječi, onda treba istači da je informacija spoznaja, Ijudska spoznaja i da kao takva odražava sve stmkturalne zakonitosti Ijudske spoznaje. Da je to tako, pokazat će nam i strakturalna formula informacije. U latinskoj verziji svaka informacija odgovara na pet bitnih pitanja: quis, quid, übi, cum i propter. U engleskoj verziji sva ta pitanja počinju slovom ~V” (takozvanih pet duplih V): Who, What, Where, When i Why. U njemačkoj jezičnoj verziji ta pitanja glase: wer, was, wo, wann : -narum. Međutim, ta je formula informacije bila poznata i mnogo ranije. Ona nije ništa drago do pojednostavljena shema Aristotelovih 10 kategorija Ijudske svijesti: kvantitet, kvalitet, relacija, prostorno određenje, vremensko određenje, stanje, posjedovanje, radnja, trpljenje i supstanca. Te su se formule držali i svi veliki retori koji su se prvi bavili problemom masovnog komuniciranja, a s retoričkog aspekta ju je prikazao i M.F. Kvintilijanus (M.F. Quintilianus) u djelu Institutio oratoria. U novije vrijeme je i I. Kant dalje dopunjavao Aristotelovu formu Ijudske svijesti u svom kategorijalnom

16 D. Stojiljković, Društvo i informacija, Institut za političke studije FPN, Beograd, 1976, str. 37-38.

16 P. Novosel, Delegatsko informiranje, Centar za informiranje i publicitet. Zagreb, 1977, str. 61.

12