RTV Teorija i praksa

nediskurzivnog poimanja pojava ovapločen i kao ključna ideja poruke saopšten. To znači da bez obzira na nivo estetičnosti umetničkih poruka, dela, »instanca intelektualnosti umetničke fantazije« ne može biti zanemarena niti eliminisana; ukoliko bi se taj nivo sveo na nuiu, estetička poruka bi ostala bez svog informativnog jezgra, bez te logičko - informativne komponente koja se komunikacijom te vrste poruka razotkriva kao njen dublji saznajno informativni sloj. Međutim, buduči da se sve poruke i u njima ovapločene ideje, iskazuju na dva nivoa: jezikom verbalno-logičkog poimanja Ijudske stvamosti, ili jezikom prezentacionih simbola, potrebno je da uočimo ulogu različitih jezičkih odnosno nejezičkih sistema značenja pri enkodiranju (oblikovanju) estetičkih poruka. Sam čin oblikovanja poruka preko kojih se eksponiraju afektivno-emocionalna iskustva stečena u praksi socijalnog života, ne ostvaruju se pod striktnom kontrolom intelektualno logičkog uvida autora u svaki bal aspekt značenja simboličke strukture koju prema zakonima estetičke obrade iskustva sam obrazuje. To potiskivanje intelektualno logičkog uvida u red iskustveno doživljenih činjenica, uslovljeno je i okolnošću da se ta vrsta iskustva eksponira jezikom nediskurzivne inteligencije, u formi estetičkih poruka. Zbog toga se može reći da se ta intelektualna, semantičko-značenjska komponenta estetičkih poruka eksponira vrlo posredno, a opet u različitom stepenu posrednosti, zavisno od toga da li je poruka obrazovana jezikom poetičkih simbola, posredstvom verbalnih »ideja-slika« ili pak ikoničkim simbolima - slikama, likovno figurativnim formama, filmskim ili TV slikama, odnosno muzičko tonskim strukturama. Verovatno je jednostavnije neposredno dokučiti pojmovna značenja sadržana u verbalno oblikovanim »slikama« pomoču kojih se i organizuje i doživljava estetička poruka u formi književnog dela, poetike, nego u uslovima dekodiranja ideja ovaploćenih posredstvom prezentacionih simbola, i formi, itd. Otuda, čim se radi o poetskim slikama, onda »kriterijum neposrednog domašaja (...) pojmovnih značenja impliciranih u - ’slikama' o kojima je reč - nipošto nije proizvoljan, buduči da se zasniva na prvom stalnom realnom, objektivnom svojstvu koje poseduju ’slike': to jest, da su one neodvojive od onih svojih prenosnika koji su ujedno - kao semantički instrumenti - prenosnici pojmova, a to su reči; pitanje pesničke-istinitosti i prirode takve istinitosti (bez obzira da li je ona vanintelektualna

151