RTV Teorija i praksa

Prave krize zapravo nema. Nedostatak krize dovodi do toga da je sadržaj često razvučen, Vreme zbivanjaje razvodnjeno. Napetost nastaje u suprotstavljanju spoljašnje i unutrašnje stvarnosti, Za junaka je unutrašnja stvarnost prava stvarnost Starac suprotstavlja život smrti koja ga očekuje. Svoj poslednji dan provodi veoma aktivno. Neminovno, tu se upliču razmišljanje i sećanje. Spoljašnja zbivanja u starcu podstiču unutrašnja. U osnovi vreme i prostor su određeni. Tok svesti se neprestano smenjuje. Motivi zbivanja nam nisu odmah jasni. Razvojem radnje naslućujemo objašnjenja. Gete tvrdi da u osnovi svake novele mora da postoji „neki nečuveni slučaj koji se desio”. Ako to primenimo na telenovelu ili još konkretnije na već pomenutu telenovelu Poslednja priča, vidimo da se taj takozvani „nečuveni slučaj” ovde javlja samo kao osećanje smrti i sama smrt starca. Svi događaji vezani za ovu telenovelu imaju izgled verovatnog. Takođe se vidi da se ova telenovela bavi jednom ličnošću, jednim događajem i nizom emocija izazvanih jednom situacijom, Zbog vremenskog ograničenja i bržeg odvijanja jednostavne radnje, uvod u telenovelu je izbačen. Autori su morali da vrše selekciju motiva i ideja, Dublje značenje kadrova i scena je neophodno zbog postizanja celine. Kraj telenovele nam pruža tip zatvorenog kraja. Osečamo i znamo da je razrešenje prisutno. Poslednja rečenica glasi: „Kako ste znali da se više nećete probuditi”. Završni naglasak postignut je poslednjim kadrom i rečenicom. To malo lukavstvo autorima služi za drugačije poimanje viđenog. Telenovela prikazuje duševno stanje ličnosti. Predmet radnje nije bitan. Tvorce interesuje raspoloženje glavnog junaka. Radnja je večinom spora i zato mora da se vodi računa o posmatračevom interesovanju. Radnju podstiče unutrašnji svet junaka. Spoljašnje okolnosti samo pomažu razvoj radnje. Ovaj mali ogled treba da siuži prvenstveno boljem tumačenju i razumevanju telenovele.

67