RTV Teorija i praksa

84

trebalo da izgleda program Radio-televizije Novi Sad. Meni se čini da je to dobro i podržao bih to kao orijentaciju koja, po mom mišljenju, prelazi značaj naše kuće, jer je na neki načm i polaganje računa organizovanoj socijalističkoj samoupravnoj javnosti, društvu, u društvenoj zajednici koja komumcira putem ovog dokumenta. Razume se, samo u onom slučaju ako je izveštaj istovremeno i kritički odnos prema sopstvenoj praksi. Organizator celog poduhvata je Socijalistički savez u čijem se okviru cela debata vodi. Kao i ovde, prisutna je uglavnom u svim opštinama Pokrajine, a ove godine, više nego ranije, doprla je do mesnih zajednica i organizacija udruženog rada. Cini mi se da ovo obeležje daje diskusiji kod nas poseban kvalitet, jer smo ovoga puta imali predloge koji su, uistinu, bili veoma značajni, bilo kao podrška bilo kao kritika onoga što je predlagano. Razgovor o ovom dokumentu je zatajio u interesnim zajednicama, u osnovnim organizacijama udruženog rada u oblasti kulture, obrazovanja i nauke, u društvima i udruženjima građana, što nije dobro. Po mom mišljenju, samo ako bismo na svim tim mestima, na svim mestima sintetizovanja samoupravnih interesa, došli do toga da razgovaramo i o ovom momentu koji je od posebnog značaja, mogli bismo imati dobar prosek i dobru verifikaciju valjanosti svog rada. U tom smislu morali bismo nešto da učinimo u narednoj godini. Mislim da je diskusija o nacrtima planova programa u svim republikama i pokrajinama sad več svojevrsna institucija demokratskog, socijalističkog samoupravnog javnog mhenja da utiče na politiku radija i televizije, što je osobeno, rekao bih, u odnosu na druge sisteme i na druge politike ovakvih ustanova u drugim društvima. Zbog svega toga, mislim da moramo tražiti elemente zajedničkog u ovom poslu. Izrada planova radi se na bazi smernica. Čini mi se da bismo mi mogli da vidimo kakva je naša funkcija u tim smernicama, u sačinjavanju tog dokumenta. Mi u Novom Sadu imamo obavezu da na bazi nacrta planova programa radija i televizije sačinimo jedinstven dokument Radio-televizije, valjalo bi da vidimo kakva iskustva postoje kod drugih i šta treba uraditi u tom pogledu, da vidimo kakav je postupak, koji je metod, da bi taj dokument mogao imati jedinstvena obeležja, jer i naš program, kao i vaš, ima jednu manjkavost u ovoj godini, a to je ono o čemu se ovde govorilo, tj. u njemu nisu sasvim došli do izražaja oni elementi zajedničkih programa koji su sastavni deo sheme a rezultat su proizvodnje i stvaralaštva u drugim centrima. Po mom mišljenju, to ne bismo smeli übuduće da dopuštamo, jer