RTV Teorija i praksa

Svesno smo se pri muzičkim sadržajima Radioskopa opredelili za onu vrstu muzike koja će moći, ne da obezbedi visoku slušanost, ali da u momentu kada je emisija stvarana, bude prisutna, a do tada je bila deficitarna na programima radija. Bolje rečeno, reč je o zabavnoj muzici. Onaj ko malo dublje poznaje zabavnu muziku, zna da ona ima mnogostruko različite sadržaje, pa smo se mi opredelili za rok-muziku zato što je angažovana, zato što ne daje onu čistu il-uziju koju neguje šlager, i zato što je bila deficitarna u našem programu. To je izuzetno slušana emisija, pa se pretpostavlja da je slušana i zato što smo od samog početka rekli da će biti muzičkih želja. Međutim, to je. takođe, iluzija na neki način koju smo kao stvaraoci ponudili auditoriju. U sto minuta pristigne preko stotinu poziva za muzičke želje, što čini otprilike jednu želju na jedan minut Te želje se ispunjavaju sutradan i, od ukupno mogučih 18 tačaka, mi ispunimo četiri do pet želja. Znači, ono što smo hteli, poštigli smo. Teza da je ona slušana zbog.želja, automatski otpada. Ostaje druga moguća teza da je slušana zato što su govorni delovi izuzetno kvalitetni. Svi dogovori oko emisije, koja je deo kolektivnog tima, prolaze svakodnevno kroz redakciju i zna se da ta emisija ima visoku govornu selektivnost Treča mogućnost je da je slušana i zbog muzičkih sadržaja. Tu dolazimo u čudnu situadju da su, na prethodnom jednom savetovanju kojem sam prisustvovala pre nedelju dana, kvalifikovani muzički stručnjaci najoštrije napali tu emisiju. Dakle, ona jeste slušana, garantovano nije slušana zbog želja, napadnuta je, a potpada pod visoku slušanost radio-programa. Predložila bih da u idućoj godini u istraživanju proverimo koji je taj naš slušalac, koji je taj auditorij, koliko prosečno imaju godina, kog su obrazovanja, jesu li to penzioneri, domaćice ili su to studenti, đaci, ili su to radnici koji su noćne smene radili ili su to dokoličari. Treba ispitati koja je to socijalno-obrazovna ili, kako god hočete, struktura. PRVOSLAV PLAVŠIĆ: Mi uvek nešto proizvedemo, dopunimo nekim prisustvom, sadržajem, posle to plasiramo i onda na neki način merimo efekte, ali uvek počinjemo, vi to verovatno osećate, iz sredine. Morali bismo, de facto, da počnemo od jednog socijalnog cilja, sa svim njegovim implikacijama, da definišemo potrebe

90