RTV Teorija i praksa

graniči sa pojavom koju nazivaju „bela smrt” ili „bela kuga” ako je još i mortalitet veći od nataliteta, kao u nekim opštinama na jugu Srbije. Osim u Zaječaru (1,3), u ostalim regionima prirodni priraštaj je nešto bolji (3,3 do 4,5) da bi samo u nekim MRZ dostigao više iznose (9,1 Kraljevo, 9,9 Južnomoravski region). Nepovoljnu sliku daje i podatak o prosečnom godišnjem priraštaju stanovnika na hiljadu stanovnika u periodu između dva popisa (1961-1971). On je bio najmanji u Nišu (2,3) a najveći u Kraljevu (6,7) ali je zato u Beogradu, koji je posebno privlačno imigraciono područje, iznosio u istom periodu čak 24,8. O tome smo detaljnije govorili u saopštenju „Migraciona obeležja stanovništva Beograda kao jedan od činilaca prihvatanja zajedničkog programa” na Savetovanju o zajedničkom programu radio-difuznih organizacija Srbije u Svetozarevu, 23. maja 1979. godine. 7 Depopulacija stanovništva. - Opet sa uzdahom moramo dodati još jednu krupnu činjenicu - večina opština na jugu Srbije, pa i čitavi regioni, poznati su po stalnim migracijama stanovništva, ali i po onim dnevnim, nedeljnim i sezonskim. Вгој stanovnika opada, smanjuje se prosečna veličina domačinstva a taj proces usitnjavanja intenzivniji je nego u SR Srbiji kao celini. 19 Depopulaciju stanovništva posebno smo proučavali u Južnomoravskom regionu koji je po tome inače poznat, ali u novije vreme na privredu regiona negativne posledice ostavlja naročito negativna selekcija jer se primećuje da migrira najvitalnija radna snaga. O strategijskom značaju nekih od ovih opština odnosno regiona ne treba ni govoriti. 2o Činjenice koje su poznate i u regionima. - lako ovde ne vršimo nameran izbor nepovoljnih činjenica, nameču se podaci da u večini regiona na jednog lekara dolazi u proseku nekoliko stotina pa i preko hiljadu stanovnika (Južnomoravski); da je broj jaslica i predškolskih vaspitno-obrazovnih jedinica 1977/78. godine u pojedinim regionima iznosio svega 20 (Titovo Užice, Podrinjsko-kolubarski region) a u Beogradu je on gotovo 14 puta veči; da ni drugi podaci o standardu života, kulturi, obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, saobračaju itd., nisu mnogo povoljniji.

18 Zavod za statistiku SR Srbije, Prirodno kretanje stanovništva za Srbiiu 1865-1954, Beograd, 1957, “ ° ve Probleme u novije vreme obradio je Vitomir Marinković u separatima juinomoravska međuopšlinska regionalna zajednica. „Leskovački zbornik” sveska ХУШ, 1978. godme i Tendencije rasta i osnovne demografske karakleristike Leskovca, „Nase stvaranje”, broj 34, Leskovac, 1978

113