RTV Teorija i praksa

nastanka. Tako npr. kao primenljiva javljaju se iskustva Beogradske hronike mada je ona u osnovi informativni program, Njeno živo i neposredno izveštavanje, suprotstavljen odnos prema događajima, negovanje vraćanja na temu i praćenja razvoja zbivanja, realizacije stavova, uključivanje velikog broja učesnika van profesionalnog sastava redakcije i širina zahvata problema biče jedan od svežijih oslonaca u pripremi Trećeg programa ali u drugoj oblasti. Komplenientarnost Ш kompetitivnost. - Mnoge „klasične” dileme koje su nastale na televiziji u vreme kada se pripremao i uvodio Drugi program, javljaju se i sada mada ni one ranije nisu do kraja razrešene u programskoj praksi. Uobičajeno je bilo da se programi posmatraju kao komplementarni no, gledaoci su često u prilici da to ne osete. Ovde, takođe, pominjemo komplementarnost izostavljajuči da govorimo o alternativnosti jer če Prvi i Drugi program i dalje biti najšireg usmerenja u socijalnom i sadržinskom smislu i kao takvi mahom nezaobilazni. Treči program mogao bi imati u nekim segmentima kompetitivno obeležje u odnosu na ostale programe u smislu uspešne „borbe” za gledaoca načinom obrade problema. Dalje treba razmatrati kako izbeči da on ne bude ni usko specijalizovan niti tzv. ekskluzivan program. Smatramo da je za sada najvažnije da ostavimo po strani ove deceniju stare i uvek ponovo razmatrane dileme i da potražimo nove koje više odgovaraju biti novog programa. Možda je ovom prilikom dovoljno reči da to treba da bude zaista dobar program koji neče jednostavno stajati naspram drugih nego će po nizu obeležja biti ispred njih otvarajuči i njima nove prostore programskog delovanja, postavljajući pitanja na koja če ponekada moči da se odgovori tek u sklopu širih repertoarskih lepeza Prvog i Drugog programa. Tako bi on poprimio i obeležje isturenog programa kojim televizija opipava pojave i otkriva dileme, formuliše problem, naznačuje metod rešavanja. Socijalno usmerenje. - Za razliku od Prvog i Drugog pa i budučih regionalnih programa, Treći program ne može biti prvenstveno okrenut tzv. središnjim, modalnim veličinama populacije i tzv. modalnim vrednosnim sistemima nego u većoj meri onima koje uslovno možemo nazvati ekstremnim, ređim pa i marginalnim mada njihovo mesto u razvoju društva i kulture može biti izuzetno značajno. Ovaj program neče biti usmeren sloju koji se ponekad naziva „elitom” jer neče ni priznavati takvu kategoriju. On mora izbeči isključivo

117