RTV Teorija i praksa

u toku. Pri tom, važniji je stil rada nego sadržaj koji je, uostalom, promenljiv ali to znači negovanje fleksibilne sheme koja ukida svoja ranija određenja, podložna prihvatanju nailazećeg toka zbivanja. Treči program će nastojati da obezbedi dnevnu komplementarnost sa ostalim televizijskim programima a ne samo globalnu i plansku kao što je bivalo u nekim dosadašnjim odnosima TVI i TV2. Vremenske odrednice. - Ovaj pojam nije najpogodniji da izrazi ono što želimo reći ali je najprimereniji televiziji kao „vremenski organizovanom” sredstvu opštenja. Više nego svi ostali programi, TV3 mora voditi računa o tome kada šta daje jer od toga u velikoj meri zavisi da li če prilog moći da „prođe” kao „trečeprogramska” roba ili ne. On mora materijal plasirati odmah, bez zadrške i čekanja, pre nego što se o svemu zauzme „jasan stav” (on inače isključuje aktuelnu politiku u užem smislu). Treći program smatra televiziju činiocem uobličavanja a ne samo sredstvom prenošenja stavova. Kontinuiran program. - Nasuprot praksi nezavisnog pripremanja velikog broja emisija (godišnje oko deset hiljada emisija na TVI i TV2) i „koincidentnog izgleda” dnevnog programa, Treči program če biti kontinuiran program poput onih koji su poslednjih godina razvijeni na radiju ili po izvesnom ugledu na novije žive TV blokove (npr. Nedeljno popodne). Njegov je zadatak da oslobađa gledaoca a ne da ga prikiva uz mali ekran, da razvija selektivnost i da ne okupira njegovu pažnju do te mere da za ostalo (knjigu, film, razgovore...) ne ostane vremena. To če postiči podstičući ga i na te ostale humane aktivnosti, omogućujuči mu da se u pračenje programa uključi kada hoče i da ga napusti kada god zaželi ne čekajuči „кгај emisije” i odjavu. Način odvijanja kontinuiranog programa, međutim, ne sme da stvara napetost da če se nešto propustiti (uostalom i u životu se više mora propustiti nego doživeti). Izgradnja etike i estetike televizije. - Služeči se pre svega istinom, izbegavajuči suvišne montaže, specijalne izbore sekvenci, odlaganje emitovanja i sl, Treči program če nastojati da što više razbije nametljivu televizijsku pojavu stvaranja iluzija umesto snažnog prikaza realnosti. To, međutim, podrazumeva razbijanje tzv. realizma slike i razlikovanje istine od privida koji stalno vreba na televiziji, podrazumeva übrzavanje izgradnje distantnog odnosa prema toj vrsti rasporeda kadrova i slika, Televizija mora više nego do sada da razvija i neguje svoj ego, kritičku misao o sebi, mora otvoriti nove mogućnosti da i sama postane predmet analize ne samo u društvu nego veoma mnogo i unutar sopstvenog programa.

120