RTV Teorija i praksa

pravcu koji nije sasvim, ili nije uopšte, saglasan sa demokratski usvojenim smerovima razvoja. Zato izgleda mnogo celishodnije da se izbegava uprošćeno objašnjavanje podruštvljavanja kao uticaja društva, ili radnih Ijudi i građana, na javna glasila. Prikladnije je osvetljavati podruštvdjavanje javnog informisanja pre svega kao nastojanje za što punijom identifikacijom i akcionim objedinjavanjem javnih glasila sa celokupnim frontom organizovanih svesnih socijalističkih snaga društva. Javna glasila i kolektivi (svakako bolje nego „sredstva”) profesionalnih radnika u oblasti javnog informisanja mogu da se razvijaju i ispunjavaju svoju funkciju samo kao nerazdvojni, značajni, borbeni i idejno-politički stabilni deo tog zajedničkog fronta, u kome ne mogu da budu ni transmisija, ni zasebna sila, več samostalni i odgovorni nosilac mnogih akcija. Javno informisanje nije samo aktivnost kolektiva novinske i RTV delatnosti, naravno. već obuhvata u istom intenzitetu i delovanje izvora informacija, njihovu otvorenost, pa i celinu unutrašnjih i međunarodnih političkih i materijalnih uslova za tu delatnost na datom stupnju istorijskog razvoja. I sa te tačke gledišta, potreba i obaveza na sve potpunije podruštvljavanje javnog informisanja nije jednosmerni zahtev za kontrolu nad kolektivima javnog informisanja, več prirodan izraz položaja i uloge te delatnosti, svih njenih subjekata, u društvenom sistemu produkcionih odnosa i upravljanja zajedničkim poslovima. 5) Vidovi dosadašnjeg i daljeg podruštvljavanja delatnosti javnog informisanja su mnogobrojni, kao i njihovi neposredni nosioci. Tu nesumnjivo spadaju: a) unapređenje samoupravnih odnosa u radnim organizacijama i OUR javnog informisanja; b) sve doslednija primena metoda kolektivnog rada i odgovornosti u delovanju naših redakcija i njihovoj uređivačkoj politici; c) stalno potvrđivanje i jačanje idejno-političkog jedinstva redakcija na programskim ciljevima i akcijama SKJ i SSRN), a za novinare pojedinih glasila i na specifičnoj platformi koju precizira osnlvač; d) usavršavanje, konkretizacija i delegatska kompetentnost u radu izdavačkih i programskih saveta, SIZ za informisanje, društvenih saveta i odgovarajučih tela društveno-političkih organizacija koja se bave analizom stanja i razvojnim problemima svih subjekata u javnom informisanju;

131