RTV Teorija i praksa

Jedna zanimljiva provera: da li če bilo ko od Ijudi koji su doživeli zemljotres, upotrebiti opise slične starom jevrejskom pesniku, koji govori o tome istom? Pogledati spise Lisabonskog zemljotresa. Nači stručne knjige na tu temu..." Puno beležaka od 17. aprila i brdo informacija koje su stizale govore ne toliko o našoj svesnoj zaokupljenosti ovim događajima koliko, nazovimo to tako, o nehotičnoj. Zemljotres i vesti o njemu bile su glavna tema razgovora u kancelarijama i na ulicama. Bilo je poznanika čija su deca letovala na Crnogorskom primorju, bilo je poznanika koji su odmah seli u kola i pohitali ka tim krajevima da vide šta je sa njihovim roditeljima i rođacima. U svakom slučaju, kada se ove beleške čitaju posle svega, nestaje one prvobitne napetosti: mi znamo ishod. Ekipa koja je otkopavala preživele u ruševinama „Agave” nije tamo pronašla nikog; vest o glasovima iz ruševina bila je dezinformacija. Šatori su brzo stigli. Ali svakodnevna dramatika događaja, grčevita borba sa kišom, podizanje šatora i distribucija hrane, nisu nam bili dostupni. Ili tačnije: jesu. ali u formi krajnje nepodesnoj za bilo kakve umetničke svrhe. U beleškama od 18. aprila piše: „Zemljotres i dalje. Stanje se postepeno smiruje. Kiša. Bare. Šatori. Blato. Dižu se iz blata drvene barake. Ljudi prokisli rade pod kapuljačama. Kao franjevci. Zelenika. Evo, kaže meštanin pokazujući kuću dopola u moru. Tu je potonula kuča i pala prva žrtva. Leš je još tu, mi ne možemo da ga izvadimo, iako je familija ozlojeđena i pogođena zbog toga. Eto, vidite. on je dva-tri metra pod morem. ali u ruševinama. Mi ne možemo da ga izvadimo. Jedino bi mogli gnjurci, specijalnim alatom. Vidite ovaj čempres - pokazuje na vrh jednog stabla koje viri iz vode. Vidite koliko je tlo potonulo. Pukotine u asfaltu. Krajnje teška situacija u selima. Apel za spasavanje spomenika, muzeja, crkava: apel da se spreči dalje propadanje ovih spomenika. Aerodrom u Titogradu zakrčen. Avioni doleču iz celog sveta, zatrpavajući skladišta robom koju donose. Aerodromski traktori prenose robu u skladišta, kao mravi. Hoče li put do ugroženih biti isto tako brz i kratak? Vratio se Rade Brankov. Nije primio nijedan telegram. Dao nam materijale snimljene na uheru, Neupotrebljivi. Ima jedno jedino zanimljivo mesto: razgovor s nekim čudakom koji je ko zna odakle došao tamo, da prodaje - frule.

146