RTV Teorija i praksa

u narodnoj nošnji, i elementima jednog rustikalndg, zauvek prošlog sveta: drvene, seljačke sprave, klipovi kukuruza, kolski točkovi i lonci. Ртеко puta nas pije neka filmska ekipa, koja uskoro kolektivno upada u kantautorski trans. Tomo nam priča o sebi. Bio je pomorac nekoliko godina i rešio je da od toga digne ruke. Najlepše su, kaže, lučke žene u Latinskoj Americi. A mi smo čuli - kažemo - da su zgodnije u Južnoj AMci. Ne, uzvikuje Tomo. Rio, Rio je najbolji grad na svetu. Pijemo crno vino i slušamo ga sa zadovoljstvom, mada ponekad mora da viče, јег filmadžije pevaju neverovatno glasno. Tomo priča. Jesu najlepše u Riju, ali su pakleno Ijubomorne. Ne daj bože da izađeš s jednom, pa onda u nekom baru odlučiš da je promeniš. U stanju su zato da potegnu nož. Eh, pomorski život, uzdiše naš vozač. Samo nevolja je, kaže, što sve to brzo dojadi. Ma koliko bio dobar po prirodi, i sa drugim Ijudima, na brodu se brzo posvadiš. Uvek si sa istim Ijudima, iz đana u dan, iz nedelje u nedelju, i varnica brzo sevne. A desi li se da tako neko džangrizav ispadne, slučajno, negde nasred okeana, pitamo. Desi se, kaže on. Aca vrti glavom. Ne bih ja to rdkad želeo da budem. A čim brod dođe u luku, nastavlja Tomo, svako ode na svoju stranu, u barove, u lučke jazbine. I posle toga, kad se svi vrate na brod - nekoliko dana vlada mir. A onda sve počne ponovo, Jovo nanovo. Pijemo i pričamo. Odlazimo na spavanje kasno u noč, iako sutra treba da krenemo rano izjutra. DAN PRVI: 26. APRIL 1979. Naš operativni plan predviđao je da za četiri dana obiđemo što je moguće više gradova i sela i skupimo što više materijala. Predvideli smo da se spustimo magistralom od Dubrovnika do

150