RTV Teorija i praksa

to valja čekati itd. Sve to (i još više od toga) dovodi čovjeka u situaciju da, ako želi pratiti neki program, svoj dnevni rad i red, raspored svog vremena i svoje obaveze prilagodava, odnosno podređuje shemi televizije. Moć televizije da u kuću, u tzv. individualni ili porodični životni prostor unese bioskop, pozorište, koncert, sportska natjecanja, političke ili slične spektakle, dovodi čovjeka u iskušenje da ne traži ni bioskop, ni koncert, ni stadion - da ostane u svom domu u kojem če mu to sve, kao dnevni obrok, biti servirano bez ikakvog njegovog napora i bez izlaganja dodatnim troškovima, 2 „Istorijski zadatak i krajnji cilj svjesne djelatnosti komunista jeste pretvaranje savremene društvene stvarnosti, koja nosi u sebi s.ve karakteristike prelaznog perioda u stvarnost u kojoj če nestati klasa i svih tragova eksploatacije i ugnjetavanja čoveka čovekom; u kojoj če čovek, kao slobodan stvaralac, stajati nasuprot prirodi i, otkrivajuči sve dublje njene zakonitosti, sve je više potčinjavati sebi i svojoj slobodnoj svrsishodnoj delatnosti, u kojoj če njegov sopstveni društveni život sve više postajati njegovo sopstveno delo, a objektivne sile, koje su do tada vladale istorijom, stupiti pod kontrolu Ijudi”... (Program SKJ). Ova revolucionarna, duboko humana misao izražena u Programu SKJ izražava strateški cilj i zadatak „svjesne akcije komunista” i obavezuje nas da stalno i svugdje procjenjujemo koliko doprinosimo da čovjek kao slobodan stvaralac sve dublje otkriva zakonitosti prirode, i koliko je uspješno potčinjava sebi i svojoj svrsishodnoj djelatnosti. Mi ovdje, naravno, nečemo govoriti o televiziji kapitalističkog, nego o televiziji našeg socijalističkog, samoupravnog društva. No, to nam ne dozvoljava da zanemarimo činjenicu da smo mi televiziju uvezli (bukvalno - uvezli) iz građanskih sistema i to i kao tehnologiju i kao komunikacijski medij. Još prije nego što smo počeli gledati „svoj” program, išli smo u zemlje koje su već imale televiziju, gledali njihove programe i učili od njih kako se rukuje uređajima, kako se „pravi” program, kako se on emituje itd. U mnogim prilikama, u zemlji i svijetu, dokazali smo da smo to sve dobro naučili i da naučeno umijemo primjeniti. Učeći to, naučili smo, možda i ne htijući, da na

2 Prvog marta 1980. godine anketirao sam 20 svojih prijatelja - pozivajući ih telefonom, nudio sam im da zajedno izademo u kavanu (nekim), odnosno da idemo u bioskop, da gledamo jedan od filmova FESTA, pri čemu sam naglašavao da imam karte. Samo dvoje је prihvadlo ponudu (jedno uslovno), dok su ostali više voljeli da ostanu u kući da bi na televiziji gledali jedan stari američki vestern-film.

49