RTV Teorija i praksa

sastanak u školi itd. Bavi H se i time, onda mu za televiziju ostaje veoma malo; praktično, on može da apsorbuje najviše jednu trećinu dnevnog programa televizije i to na jednom kanalu. Pri razmišljanju o ovom, međutim, valja imati na umu da svi nismo u isto vrijeme na poslu, u školi, na sastanku, na ulici, u kavani... S punim pravom se može tvrditi da u većem broju domaćinstava tokom cijelog dana ima neko i da će taj neko pokazati neki interes za televiziju. Isto tako televizija nema pravo da zanemari sve veči broj Ijuđi koji rade (ili idu u škole) u smjenama, koji ne mogu da prate program uvijek u isto vrijeme dana. Na kraju, sav program koji se emituje nije namijenjen svima istovremeno; svim uzrastima, svim interesima, svim profesionalnim strukturama i sl. i niko ne mora da gleda sve Sto se emituje. Na televiziji je da proizvodi i da nudi (emituje), a na čovjeku je da se opredjeijuje! No da pogledamo jednu dnevnu shemu, prije nego što formulišemo zaključak. Program televizije Beograd 3. februara 1980. godine bio je ovako sastavljen: (to je gotovo u cjelosti i program svih studija srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezičkog područja i dobar dio sheme drugih studija). Poslije emisija na rumunskom i mađarskom, slijede: Vijesti. Po jutru se dan poznaje (dječija serija), Kad se junak u boj sprema. Zelena рапотата, Znanje-imanje, Kritična tačka. Ali-baba i četrdeset hajduka, Nedeljno popodne, Crtani film. TV Dnevnik 11, Vruć vetar - igrana serija, Velebit - dokumentarna serija. TV Dnevnik 111, Muzički album, Sportski pregled. Dakle, ako se izuzme program za narodnosti, TV Beograd (i sve druge televizije) toga dana je emitovala od 9,50 do 22.35 sati. To je 12 sati i 15 minuta. Na drugom kanalu je bila prijepodnevna emisija za pripadnike oružanih snaga, a od 15.00 počinje: Stoni tenis, Kup šampiona u rukometu, Prvenstvo u košarci, TV Dnevnik, Ostavština za budućnost - japanska dokumentarna serija, 24 časa, Žena u izglogu - film iz ciklusa Prokletnici itd. Ovo je bila nedjelja, a nedjelja je - dan odmora. Televizija je priredila program tako da čovjeku „omoguči” đa cijeli dan provede zavaljen u fotelji, gledajući u ekran, primajuči različite sadržaje, informacije i poruke - uložila je ogroman napor i sredstva da mu ne dozvoli da se otme od nje. Poslije toga će leći da spava, a ujutro - na posao, „svjež”, „odmoran”, obogaćen raznim novim spoznajama, u stvari pretrpan utiscima i informacijama s kojima ne zna šta če. Uz to, on nije zamorio nijedan svoj mišić, nije se ni malo naprezao da dođe do ovih

52