RTV Teorija i praksa

Ка novim konfiguracijama. Ka teleideogramu. Slika sveta = slika svesti = svest slike. Ideo-video. A celokupni fond klasičnih umetničkih sredstava i rezultata ostaje tamo gde po funkciji i spada i gde bolje i medijski autentično deluje - u pozorištu, na velikim ekranima, u bibliotekama, galerijama... ali ima i posrednu fermentirajuću i generičku funkciju u odnosu na televiziju, služi direktnoj i neposrednoj televiziji - indirektno, prema onoj Lenjinovoj konstataciji ~da niko ko nije vaspitao svoj ukus na delima lepih umetnosti ne može da oseti iepotu živog i prirodno lepog” čemu se pridružuje i Makluanova misao da su „umetnička dela plejbek života” a što je za televizijskog kreatora koji interveniše (inter-venio) taj život, od nesumnjive važnosti. Još jedan impuls, uputstvo i pouku od strane tih medijski raznorodnih dela primiče televizijski kreator u pogledu stvaralačkog postupka. Biče to primena stvaralačkog metoda na materiji in vivo a sastoji se u skraćenom postupku svih stvaralačkih operacija od ideacije do realizacije, gde npr. od prvobitne inspiracije izostaju „tesarske veštine” kao kod književnih dela, montaže kao kod filma itd. tako da je put ideo-videacije neposredan, skračen i sličan tehnici al fresco. Najzad, da zaključimo, tek na fonu prave vokacije televizije moći će da se izdvoje i dođu do izražaja prave vrednosti čak i medijski suprotnog usmerenja ali stvarni izuzeci - koji potvrđuju pravilo - a nikako ne poplava masovne TV produkcije artefakata čiji je zajednički imenitelj - kič. Jer suprotno, ako ne izgrađuje praksu i metodologiju živog i direktnog - direktno živog, što je i njen pravi status, vokacija i suština, televizija postaje egzemplarni kič-treger par excellence. Njena „estetika” postaje „estetika masovnih medija ( = kič), nju prave talenti („velika pobeda talenta nad genijem” = kič), ona je stvar totalne osrednjosti („dokle se sme ići daleko a da se ostane u sredini” = kič), erzac jači od stvarnosti. A rezultat svega toga? Logično: kratki spojevi svesti ili drugim rečima oslobađajuči pritisak na dugme i isključenje iz programa. Konačno, znano je ko krade vatre. Prometeji. A zna se i razlika između prave vatre i pirotehnike.

79