RTV Teorija i praksa

„ulogu jezičkog vaspitača, propagatora dobrog i oplemenjenog jezika i govora”. (Đ. Kostič) Istraživanja sprovedena u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu pokazuju da su i slušaoci-gledaoci veoma zainteresovani za jezik i govor kojim im se radio i televizija obračaja Svi oni koji o tome govore žale se na nerazumljivost toga jezika, na njegovu „suviše pisanu formu”, na mnoštvo stranih reči i izraza, mnogobrojnost praznih fraza, na greške u govoru radijskih i televizijskih poslenika i njihovo govorno-jezičko ponašanje; svi oni veruju - to očekuju i za to se zalažu - da govor i jezik na radiju i na televiziji treba da bude uzoran, dakle standardan, književni jezik. Očigledno je da briga o jeziku, odnosno jezicima, mora biti sastavni i stalni deo opšte politike Radija i Televizije Novi Sad. Ta briga mora, pre svega, biti usmerena na; a) stručno-naučno pračenje, ispitivanje i analiziranje jezika radijskih i televizijskih poruka (RTV Novi Sad), jezika i govora рге svega profesionalnih učesnika u programima Radija i Televizije, i istraživanje uticaja jezika radija i televizije na govorno-jezičku strukturu auditorija; b) razvijanje, negovanje i bogačenje standardnog, književnog tipa svakoga od pet jezika na kojima se emituju programi; c) širenje i unapređivanje govorno-jezičke kulture auditorija. Da bi se ovi zadaci kako valja ostvarili, neophodno je sačiniti konkretan program aktivnosti. Mere i aktivnosti koje ovde predlažemo predstavljaju samo osnovni okvir za izgrađivanie celovite i dugoročne

194