RTV Teorija i praksa

obrazovanje, osećanje i, nešto malo, na istraživanje potreba najmlađih. Deca su veoma podložna dejstvu televizije i njenom „preuzimanju” brige za njihove potrebe i interesovanja. Ukoliko se crtani filmovi pnkazuju u velikim količinama, ош se vrlo mnogo gledaju, pa i „dopadaju”. U epidemiji vesterna, za decu su oni najprivlačniji žanr, kada su predominantne kriminalističke serije omiljeni su detektivi (Kolombo, Kodžak, Šaft..), a u vreme domaćih serija deca se identifikuju sa njihovim junacima. Stvaraoci programa osećaju da su, poneki put usamljeni, prepušteni imaginaciji, dosetljivosti, ali i svojoj sopstvenoj odgovornosti prema najmlađima s jedne, i društvu, s druge strane. Breme odgovornosti je, svakako, teško i ono se ne može olakšati zahtevima: „Recite nam Sta i kako da radimo?” Recepata nema, niti ih može biti. Upravo uporno i neprekidno traženje novih rešenja uz odgovarajuči istraživački rad, može da „razvije školu” naših sopstvenih programa za decu. Jedno je sigurno: u ovoj oblasti prepisivanje tuđih „zadataka” ne pomaže. Koriščenje masovnih medija samo po sebi nije ni u kom slučaju štetno, ukoliko se emituju društveno provereni i vredni sadržaji. Najzad, da li smemo tvrditi da smo potpuno upoznali potrebe milionske armije dečaka i devojčica u čije ime govorimo, a koji, u stvari, predstavljaju Ijude 21. veka? Da li se dečja fantazija sme zloupotrebljavati beskrajnim variranjem jednih istih trikova u stotinama uvezenih „crtaća”, da li je pozitivan junak našeg vremena brzoruki revolveraš iz vesterna ili policijske serije 7 Istraživanja su dala več prve odgovore. naša deca daleko više cene domaće serije (Otpisani, Valter bram Sarajevo, Kapelski kresovi, Salaš u Malcm ntu...) nego, npr. detektiva Šafta. Ostaje zadatak da najmlađe još bolje upoznamo i pružimo im prave vrednosti. U televizijskom programu treba da se prevaziđe klasična klackalica suprotnih raišljenja: ovo je dobro, ovo nije dobro. Godinama žive paralelna mišljenja, na primer, o crtanom filmu koji se emituje pre Dnevnika, a i u svako drugo vreme služi kao programski tampon između emisija - da su to uvezene moralne vrednosti koje afirmišu niz osobina tuđih našem moralu s jedne strane, i shvatanja da je to najbolja i prava zabava za decu pred spavanje i relaksacija zrf'odrasle, s druge strane. A crtani filmovi se i dalje uvoze i biraju po istirn kriterijima jer ne postoji stručna i naučna, sigurnija podloga za pravu odluku.

109