RTV Teorija i praksa

programa. S obzirom da novinarstvo radija i televizije nije . prepisivanje i opisivanje opšte politike, istraživanje publike ovih medija otkriva koliko ono doprinosi sprovođenju u život te politike, koliko je ta poruka postala shvatljiva, i koliko je njen doprinos praksi delotvoran. Jer, kao što je poznato, iz sadržaja poruke gledalac-slušalac l ne može „upotrebiti” ono što ta poruka ne sadrži. Istraživanja auditorija pomažu nam, dakle, da utvrdimo koliko su određeni sadržaji od koristi Ijudima u svakodnevnom životu i radu, ponašanju i samoupravljanju. Začinje se praksa da istraživanja auditorija Radija i Teievizije Novi Sad ne budu rutinska, da se ne svedu na puko prikupljanje iskaza ispitanika, več da se sve više bave složenim odnosima i protivrečnostima koje se ispoljavaju u izrastanju ovih medija u sredstvo radničke klase i svih radnih Ijudi pripadnika naroda i narodnosti Vojvodine. Slušaoci-gledaoci radija i televizije ne posmatraju se, dakle, kao bezlična masa podeljena na posebne kategorije na osnovu godina starosti, pola, obrazovanja, socijalnog položaja i nacionalne pripadnosti, već, рге svega, kao Ijudi koje veže jedinstven produkcioni odnos socijalističkog samoupravljanja iz kojeg, i na osnovu kojeg, proizilaze raznovrsne veze, želje i interesi i u pogledu programskih sadržaja radija i televizije. Radio i televizija, kao elektronske tehnike prenošenja poruka, privukli su pažnju Vojvođana od prvih dana ulaženja ovih medija u svet masovne komunikacije. Razvoj rasprostranjenosti radija i televizije u Vojvodini nije dovoljno izučen i o tome nije pisano. Stoga nije poznato da je Vojvodina po rasprostranjenosti radio-prijemnika od dvadesetih godina naovamo bila među vodećim jugoslovenskim područjima; da je u Vojvodini veoma rano počelo okupljanje prijatelja bežične telegrafije i telefona u društva i radio-klubove; da je prvi radio-program iz Novog Sada Halo, halo, ovde Radio-Novi Sad emitovan kontinuirano 10 dana 1926. godine, dva meseca nakon što je Radio-Zagreb, prva jugoslovenska radio-stanica, počeo da emituje svoj redovan program, Raširenost registrovanih radio i televizijskih prijemnika u Vojvodini dostigla je danas takav stepen da na 1,04 domaćinstva 2 dolazi jedan radio-prijemnik, a na 1,29 domačinstva jedan televizijski prijemnik.

1 Već je uobičajeno da se, s obzirom na karakteristike radijskdgi televizijskogmedija, za predstavnike publike ova dva medija upotrebljava termin gledalac-slušalac' 2 U Vojvodini, prema popisu stanovnika iz 1971. godine, ima 613 453 domaćinstva.

117