RTV Teorija i praksa

Največi broj ispitanika (802) sluša program radija od jedan do tri časa dnevno. Na drugom mestu po veličini (454) je grupa ispitanika koja dnevno sluša program radija od tri do šest časova. Na trečem mestu su ispitanici (279) koji uz program radija provode manje od jednog časa dnevno. Znatan je i broj ispitanika (191) koji slušaju program radija od šest do dvanaest časova, a u okviru te grupe največi je broj onih koji program radija slušaju od šešt do devet časova. Radio ne sluša 248 ispitanika, mada večina njih, ipak, dolazi u kontakt s programima radija nezavisno od svoje želje - u kafanama, klubovima, autobusima, prilikom poseta, na radnom mestu. Stepen zaokupljenosti pojedinaca programima radija u kategorijama ispitanika koje smo naveli određen je, pre svega, socio-profesionalnom pripadnošču, stepenom obrazovanja, društveno-političkom angažovanošću u radnoj i životnoj sredini i godinama starosti. U ovom radu koji nema pretenzije sveobuhvatnog i iscrpnog, nego prethodnog istraživanja vojvođanskog auditorija radija i televizije, teško je donositi kategorične sudove. Ipak, može se uoočiti da je najveći broj slušalaca radija u grupama koje radio slušaju od jednog do tri časa dnevno i manje od jednog časa dnevno. Publika i u jednoj i u drugoj grupi slušalaca radija ima istovetne karakteristike: viši stepen obrazovanja (srednja, viša i visoka sprema i visokokvalifikovani radnici), društveno politički je angažovanija, različitih je socio-profesionalnih opredeljenja, srednje starosne dobi i „radio-prijemnik uključuje neposredno pred početak emisije koju želi da čuje”. Reč je o slušaocima razvijene samosvesti i razvijene komunikacijske kulture, koji se radi ličnog informisanja pored radija najčešče koriste i emisijama televizije, odnosno informacijama štampanih medija i informacijama sa sastanaka. Nismo ispitivali da li takvi pojedinci primaju poruke radija pasivno ili im te informacije služe za izgrađivanje sopstvenog kritičkog stava. S obzirom na navedena socio-profesionalna obeležja ispitanika koji čine ove grupe i s obzirom na njihov aktivistički odnos prema drugim medijima masovnog komuniciranja, smatramo da se radi o slušaocima koji svoj odnos prema radijskom mediju grade ne sa stanovišta da je program radija odraz društvene stvarnosti, nego i sa stanovišta da je taj program šansa da se postojeća stvarnost razvije i unapredi.

119