RTV Teorija i praksa

REDITELJSKO ISKUŠAVANJE TELEVIZIJOM

Razgovor sa Anatolijem Efrosom*

Aleksandar Trošin: Rediteljski krug Moskovske televizije poslednjih godina se intenzivno popunjava „došljacima” iz drugih umetnosti - odavno priznatim majstorima teatra i filma. Medu njima je i reditelj Moskovskog dramskog teatra na Maloj Bronoj Anatolij Vasiljevič Efros koji je na televiziji postavio Puškinovog Borisa Godunova, predstave Marat, Lika i Leonidik i Tanja po komadima Arbuzova, Covek sa strane po komadu Dvoreckog i Samo nekoliko reči u čast gospodina Molijera po motivima dela Molijera i Mihaila Bulgakova. Iskustvo, kao što vidimo dosta veliko i raznovrsno. Ono omogućuje pozorištnom reditelju da izvuče prave zaključke, koji možda zahtevaju proveru i preciziranje, o mogučnostima i ograničenosti novog vida umetnosti, o specifičnostima glumačkog stvaralaštva na televiziji. Anatoiij Efros: Pitanje o specifičnostima giurnačkog stvaralaštva na televiziji mi se čini malo preterano, ono zahteva da se nešto ..stvori” kao odgovor. I filmu, i teatru, i televiziji potreban je dobar glumac, dok loš nije potreban nikome i nigde. Ali, šta je to „dobar” a šta ~loš” glumac - o tome vredi porazgovarati. Loš glumac psihološki nije okretan, on je bezizražajan, nepokretan umno i kroz njegovu glavu za jedan minut prolazi samo pola misli, dok kod talentovanog čoveka za jedan minut kroz glavu prolazi sto misli, sto pokreta srca, duše, mozga. Dobar glumac je prijemčiv čovek, nervozan, pokretan. On ima svoju temu, ima mnoštvo pitanja, sopstvenih preživljavanja koje bi hteo da izrazi u umetnosti. Loš glumac, suprotno, samo je manje-više poslušan izvršilac, koji nema svoje „ја”, koji nema nikakvu ličnu stvaralačku osobenost On je jedna vrsta roba pod maskom glumačke tehnike. Majstorstvo

• Anatolij Efros (1925) poznati rujki reditelj. Režiju studirao na GITIS - moskovskom fakultetu dramsidh umetnosti kod iskusnih reditelja-pedagoga Knebelja, Popova i Jurija Zavadskog. Od 1954. do 1963. reditelj je Centralnog dečjeg pozorišta u Moskvi, zatim glavni reditelj pozorišta Lenjinskog Komsomola (1963-67), da bi od 1967. preuzeo glavnu režiju u Teatru na Maloj Bronoj, gde ostvaruje dramske režije koje mu donose evropsku slavu, svrstavajući ga među najznačajnije reditelje savremenih tendencija u svetu. Poznate su njegove postavke Sekspira, Molijera, Gogolja, Čehova, i dr. Na BITEF-u 1974. Anatolij Efros je dobio prvu nagradu zarežiju Molijerovog Don Žuana. Svoje poglede na režiju iznosi u knjizi Repeticija, Ljuba moja, Moskva, 1976, čija su poglavlja objavljena u novosadskoj „Sceni”, časopisu za pozorišnu umetnost (Napomena: R.Lazić).

149