RTV Teorija i praksa

1) u svojim studijama snima i analizira govor onih koji redovno i profesionalno istupaju pred mikrofonom i 2) delegira jezičke stručnjake (M.Stanič, I.Stevovič, P. Nikftovič) koji u samom radiju sarađuju sa novinarima i spikerima na pripremanju i realizaciji emisija i u raspravama o aktuelnim, iz svakodnevne prakse iskrslim, jezičkim pitanjima Šezdesetih godina, u saradnji sa Institutom, čini se korak dalje, značajan za razvoj našeg savremenog jezika: u organizacionu strukturu Radio-Beograda uvodi se, da tako kažemo, „lektorska preventiva” - lektori-akcentolozi, koji rade sa spikerima, glumcima i drugim čitačima i izvođačima, pre čitanja vesti i snimanja drama, reportaža, dečijih i drugih emisija, rešavaju sa njima jezičke nedoumice, utvrđuju sporne akcente, koliko je moguće tekstove prilagođavaju govornom jeziku, traže logične akcente, iznalaze melodiju rečenice itd. Na osnovu analize govora onih koji redovno istupaju pred mikrofonom, organizovani su kursevi i praktične vežbe za spikere i novinare, a „nepopravljivi” su se prestali pojavljivati glasom, govorom Übrzo naš društveni razvoj i savremena elektronska tehnika omogučuju masovan pristup, najšire učešče u programima modernih sredstava javnog komuniciranja Neuporedivo lakše je bilo ranije voditi brigu o jeziku kada je postojao samo jedan Radio-Beograd, nego sada kada su se pojavili razni novi programi (Drugi, Treči i Program 202..), novi medij - televizija (sa svojim programima), Studio ~B” i čitava mreža lokalnih radio-stanica Svi su oni ispunili eter, naše domove, pa i livade (tranzistori) svakovrsnim govorom, „vavilonskom” varijantom našeg lcnjiževnog jezika Otkriveno je najzad pravo stanje stvari, koje su neki pogrešno i uplašeno shvatili kao „opštu lcrizu jezika” Obuzdavanje ove jezičke stihije nije bilo ometano samo jznenadnošču i silinom njenog naleta, več i malobrojnošću, nespremnošču (nekad i nesposobnošču) pozvanih da se uhvate u koštac sa novom situacijom Kada je, pri tom, reč o sredstvima javnog komuniciranja - po mom mišljenju - jedna društvena pragmatistička, pogrešna, ocena i stav odigrali su u ovom pogledu određenu nekonstruktivnu ulogu. Naime, u prvo vreme kod nas je često naziv „sredstva javnog komuniciranja” zanemarivan i svođen samo na jednu svoju sastavnicu - „sredstva informisanja” (Pojmovi su danas raščiščeni, ali u praksi, nezvanično i prećutno, još se često samo iii prvenstveno tako tretiraju. Time su mnoge kulturne, umetničke i druge komponente

148