RTV Teorija i praksa

da ni desetak televizijskih drama ne mogu dati recept za rešavanje problema iz kojih proizlazi besciljnost omladine u pojedinim sredinama Da je ovo objektivno prikazivanje i registrovanje činjenica samo privid, a da se u stvari radi o bežanju od iskrenog i nadahnutog prilaza problemima, to najbolje dokazuje usmerenost ovih emisija na mlade, ali izvan njihovog prirodnog konteksta - bez veze sa sredinom i činiocima te sredine. Pokušaću ovo da ilustrujem sa dva primera: U svim emisijama dom i roditelji se pojavljuju samo ovlaš. I kada se pojavljuju oni su samo sociološki šablon: prezauzeti otac - menadžer, bludni milioner, razočarani revolucionar, nezainteresovani alkoholičar, zadrti konzervativac, itd Nema ni reči o tome zašto je roditelj onakav kakav jeste, i da li na ovu temu postoji neka komunikacija između roditelja i dece, ili, ako je nema, gde je veza prekinuta i zbog čega Usled toga ove drame - možda i nehotice - sugerišu da su roditelji i deca dva sveta među kojima ne postoje mostovi Takvo shvatanje vodi u radikalizam i u ćorsokak. (A još gore je ako je to tako i u stvarnosti Da li, pre svega, za TV dramu ili ? Pitanje je - koje niko nije ni pomenuo ) Od svih prikazanih drama samo se u jednoj pojavljuje jedan starac, pa i on kao objekat nasilničkog ponašanja mladih kriminalaca I ovaj šablon nam je poznat Mnoštvo socioloških istraživanja dokazuje da se maloletnička agresivnost često ustremljuje na slabe, nemočne, a naročito na stare osobe Ali čemu ovu banalnu činjenicu ponavljati u televizijskoj drami? Zar ne bi bilo društveno opravdanije i sa umetničkog aspekta zahvalnije istraživati uzrok ove pojave ili, bar, pokušati dijalog o njoj. Čak i po cenu da se kaže da mladalačka agresivnost prema starima takođe ima svoj koren u društvenoj stvarnosti; опој društvenoj stvarnosti koja u jurnjavi za materijalnim dobrima istiskuje stare na rubu života, odbacuje ih kao isceđene кгре, dajući time loš primer mladom čoveku koji tada čak i instinktivno mrzi sopstvenu buduću sudbinu Diskusija posle projekcija jedva se, međutim, bavila ovakvim pitanjima I kada se govorilo o ostalim

100