RTV Teorija i praksa

PRIPREME I ORGANIZACIJA EKSPERIMENATA Na prijedlog Komisije JRT za studijsku tehniku televizije, Tehnički odbor JRT je, oktobra 1981. godine, Televiziji Sarajevo i Televiziji Zagreb povjerio zadatak da za JRT obave eksperimentalno javno emitovanje teleteksta na dva slična, ali međusobno konkurentna sistema Dogovoreno je da TV Sarajevo preuzme britanski, tj. sistem teleteksta fiksnog formata, a TV Zagreb francuski, tj. sistem varijabilnog formata Eksperimentalno emitovanje odvijalo se istovremeno iz oba studija, u istom TV kanalu, korištenjem različitih linija u vertikalnom potisnom intervalu, na fiksnom i varijabilnom formatu. Signali teleteksta bili su permanentno prisutni u cijeloj TV distributivnoj mreži zemlje, da bi se omogućilo praćenje teleteksta tokom cijelog dnevnog trajanja TV programa Bilo je predviđeno i provođenje relativno širokog opsega tehničkih mjerenja, jer ona, u okviru eksperimenta, predstavljaju izuzetno važan posao. Montaža uređaja za teletekst obavljena je u TVSA u vremenu od 24. maja do 5. juna 1982. godine, uz pomoč stručnjaka iz Velike Britanije. U tom periodu izvršene su i prve tehničke probe. TV prijemnici sa teletekst dekoderima, koje je osiguralo „Gorenje”, pošto su testirani u Sarajevu, raspodijeljeni su po TV centrima i to kako slijedi; TV Beograd - 8 prijemnika; TV Ljubljana - 3; TV Novi Sad - 2; TV Priština - 2; TV Sarajevo - 18; TV Skopje - 3; TV Titograd - 3 i TV Zagreb - 6 televizora Većina domaćih proizvođača ima spremne prototipove prijemnika sa teletekst dekoderima („Iskra”, „Gorenje”, ~Ei”), dok je „Gorenje” več proizvelo i probnu seriju (isporuka za potrebe eksperimenta teletekstom JRT). Dva proizvođača predviđaju vlastitu proizvodnju visoko integriranih krugova za izradu dekodera fiksnog formata, s obzirom da već raspolažu potrebnom tehnologijom („Iskra”, ~Ei”), ukoliko na nivou JRT dođe do konačne ili privremene saglasnosti u pogledu standarda teleteksta, koji bi se koristio u SFRJ; „Gorenje” takođe predviđa

119