RTV Teorija i praksa

(ovde se, ipak, pojavilo i mišljenje da su estetske potrebe gledališta sasvim zavisne od dotadašnje „hrane” koju daje televizija i da se one artikulišu isključivo u okviru formi i sadržina koje je ona već realizovala) Naročito je dragoceno razlikovanje i opisivanje, u pomenutim radovima, takvih specifičnih potreba televizijske publike kao što su potreba za „fabulama i slikama” (koja u suštini znači nestajanje individualne sposobnosti za organizaciju opažaja, uz narkotičnu „televizijsku glad” koja otuda proizilazi), potreba za ~posmatran)em krišom”(koja teoretičarima sugeriše misao o uključivanju „nekoristoljubive radoznalosti” u okvir savremenih estetskih kategorija), i potreba za „ličnim prisustvom”, verovatno najsimptomatičnija kulturna pojava našeg vremena Poljski autori se sasvim okreću gledištu da se problem potreba kao uostalom i svih problema televizijskog gledališta - ne može tretirati en masse, da je ovde neophodan pluralizam pristupa; giedalište jeste (i sigurno če ostati) veoma izdiferencirano dakle, raznovrsno, ponekad čak unutar sebe suprotstavijeno - a njegove estetske potrebe, preferencije i zadovoljenja postoje i postojaće U tome šta poljski teoretičari pišu na temu estetske ponude televizije, najvažniji su, izgieda, pokušaji da se dokaže njena umetnička posebnosl Prema pogledima koji su ovde predstavljeni, televizija ne samo da prenosi vrednosti koje su proizvedene u drugim oblastima već stvara i svoje, koje su drugde nedostižne, a temelje se u novim umetničkim mogućnostima i jedinstvenoj društvenoj situaciji zaista opšteg prijema Zastupnici ovakvog mišljenja se pri tom pozivaju na razna obrazioženja Specifičnost „televizijske umetnosti” i televizijske estetike oni traže u siedećem: u „reprodukciji stvarnosti”, što predstavlja početnu, pripremnu televizijsku komunikaciju, organizovanje stvarnosti i „manipuiisanje” njome, makar putem izbora objekata, perspektiva, uglova videnja; u estetici reportaže, koja se rukovodi logikom (ili nelogičnošću; stvarnih događaja, i najpotpunije

149