RTV Teorija i praksa

22 Alvin Tofler piie da je, ргеша podacima Nationai Art Matenals Trade Association broj ..nedeljmh siikara" u SAD, u penodu 1950-60 - dakle. u periodu burnog razvoja teievizijskog gledališta - porastao sa 30 na 40 miliona, a 1963 je više od milion lica uzimaio časove slikanja Televizija može da ima - i u stvari je imala - znatan udeo u razvoju ovog pokreta Godine 1957 jedna mala televizijska stamca u San Fransisku pnpremila je prosvetni program o japanskoj slikarskoj tehnici Pošto je program imao elemente obuke njegova autorka je giedaocima prediožila da kupe amaterski kompiet za ovu vrstu snkarstva Uprkos skeptičmm predviđanjima šefova. stamca je prodaia ргеко 1-. hnjada kompieta. a sAm ргоgram su kupne 5' druge stanice (L uiture C onsumers. slr 20.

na masovno amatersko stvaralaštvo. Ovo drugo uopšte nije marginalna pojava, kakvom bi biii skloni da je smatraju neki naši autori, a uticaj televizije na njen razvoj - kako se vidi iz proučavaja obavljenih na Zapadu - može se pokazati kao značajan kulturni fenomen. 22 Kao što se vidi, poljska „estetika televizijskog gledaoca”, mada je dala mnoge vredne misli, zapažanja i hipoteze, ipak sadrži mnoge problematske praznine, a što je najvažnije, bar dosad se ne uklapa niukakvu koherentnu teorijsku celinu, bilo u radovima kakvog konkretnog autora, bilo na principu kompilacije, u radovima raznih autora. Nema u tome ničeg čudnog, jer naša refleksija o estetskoj kulturi i njenim uzajamnim vezama sa televizijskom produkcijom nema proučavalačko-empirijsku osnovu koja bi omogućila da se ove intuicije i hipoteze preobraze u naučne radove Izvesne nade u popravljanje situacije pruža danas otkrivanje istraživačkih materijala koji su gomilani proteklih godina, ali koji nisu bili publikovani; neka od tih proučavanja vredno je objaviti i danas - i njihovo objavljivanje sigurno će teoretičarima dati priliku da utemelje (ili obore) neke svoje tvrdnje i mišljenja. Ipak, u te „oslobođene" empirijske radove ne treba polagati prevelike nade Ipak su rezultati proučavanja televizije uvek nalik na samu televiziju; postoji. dakle, strah da će slika koja se iz tih proučavanja pojavi bid isto tako istorijska, samo trenutno važna I danas već neaktuelna, kao I televizijska produkcija tog perioda Za istoričare je i to dragoceno. Za teoretičare koji žele da upoznaju pravu prirodu novog medija, njegove stvaralačke mogućnosb, njegovo mesto i ulogu u estetskoj kulturi - to je premalo. Dakle, biće potrebno da se široko razviju nova proučavanja današnje televizije i njenog današnjeg estetskog uticaja Prevela s poljskog

Ljubica Rosić

152